Žao mi je preosvešteni vladiko što Vam ponovo moram pisati i odgovoriti na Vaše neistine, uvrede i zatvoreno pismo koje ste objavili dvije godine nakon pisanja. Iako pred našom svetinjom kažete da sam loš i pokvaren čovjek jer nisam objavio Vaše zatvoreno pismo, naivno misleći da se takva pisma ne objavljuju javno, i koje ste Vi meni navodno prvo poslali i napisali prije nego ja Vama otvoreno, već prva rečenica Vašeg pisma kaže da ste dijagonalno pročitali moje i jasno pokazuje ko govori istinu.

odgovor nebojse vukanovica vladici grigoriju

Svojim pisanjem pokušali ste da me omalovažite i ismijete moj autoritet, ali upravo je moj veliki autoritet i ugled koji imam u Hercegovini i ostalim područjima gdje živi naš narod razlog za Vaše nervozno i nedolično ponašanje, učestale ispade. Podčinili ste sebi sve ostale moćnike, manipulišete njima, zloupotrebljavate njih i funkcije koje obavljaju kako bi Vam podarili još veće bogatstvo i moć, i brine Vas što postoji neki autoritet koji nije pod Vašom kontrolom. Odmah poslije izbora poslali ste svog čovjeka i nudili mi da reklamiram i promovišem Vašu Fondaciju "Sveti Vukašin" kako biste prikupili još više novaca, a ja Vas pitam što ste to nudili rđavom, lošem i pokvarenom čovjeku? Što Vas brine činjenica da sam odbio Vašu velikodušnu ponudu i novac? Niste valjda mislili da ćete mene kupiti za šaku novaca?
Ja sam svoj ugled stvarao radom, u poslednje vrijeme sa kamerom, mikrofonom i podrškom matične kuće koja je imala dovoljno povjerenja i potpunu slobodu u radu. Nikada nisam želio da pravim nikakav kompomis i dil sa Vama moćnicima, i možda baš u tome leži ugled koji imam. Kako ste Vi preosvešteni vladiko stvarali svoj ugled? Da li ste podvižništvom, pisanjem, humanitarnim radom ili zloupotrebom institucije iza koja uporno pokušavate da se sakrijete? Šta biste Vi bili bez hotela, luksuznih automobila, novaca, moćnih prijatelja, finansijera i zaštitnika u politici, da niste u prilici da zloupotrebom mantije, koju još uvijek ponekad i obučete, zapošljavate poslušnike, vodite kadrovsku politiku... Da Sabor kojim slučajem odluči da budete monah u nekom malom manastiru ko bi od vjernika, a posebno ovih novokomponovanih, došao da Vas vidi i uzme blagoslov? Koliko biste proveli vremena u manastiru da živite običnim monaškim životom?
- U Vašem zatvorenom pismu iznijeli ste čitav niz neistina, pa kada ste ga objavili poslije toliko godina red je da na neke od njih odgovorim. Prvo lažno tvrdite da se niste obraćali meni lično u Bileći, i da mi niste tobože znali ime, ali na video snimku jasno se može čuti da kažete "ovdje je mladić koji radi za ovu bijeljinsku televiziju, pa mi treba danas da mu poručimo... on ponižava Hercegovinu, a time ponižava Svetog Savu i Srbe uopšte... on dijeli narod, sije mržnju i neka se uzme u pamet i pazi šta govori jer poslije kada se desi, kada se razboli čovjek pita se zašto, otkuda... Na to se usuđuju neki fićfirići imajući moć medijsku ili neku drugu u rukama jer ne znaju šta rade... Niko ne smije da utiče kako će ko da glasa, eto i ja sam poražen na izborima za patrijarha, ali sam imao 15 glasova, a za nešto je to i dobro, eto mogu i dalje da igram fudbal.... Samo desetak dana poslije Vaših kletvi i prijetnji da ću da se razbolim operisao sam nogu u Foči, i stigao mi je nalaz da imam rak kostiju i da najvjerovatnije moram amputirati nogu... Završio sam na Banjici, ali srećom ispostavilo se da je patolog pogriješio, da nisam imao rak, i Hvala Bogu i Svetom Vasiliji Ostroškom još uvijek sam živ i zdrav.
- Pred tridesetak ljudi poslije utakmice na stadionu "Police", nakon što sam snimio izjave od trenera, pozvali ste me kao psa "dođi ovamo mali" kako biste pokazali svoju moć pred direktorima i poslušnicima koji se decenijama tradiciuonalno okupljaju u loži Leotara. Rekao sam da neću, a potom ste Vi došli do mene i rekli mi da sam "paparaco" jer sam Va slikao tajno pod Platanima. Odgovorih Vam da to nije bilo tajno jer se nisam krio iza žbuna, već sam Vas snimao normalno dok sjedite u bašti stojeći ispred Vas, ali Vam nisam rekao da se namjestite i pozirate, što inače volite da radite. Rekli ste mi "Lažeš, briši odavde", unijeli mi se u lice i počeli da mi krstite ispred očiju i nešto u sebi mrmljate. Ja sam rekao da neću jer nisam na Vašoj zemlji, a nakon kraćeg ubjeđivanja Vi ste mi se pomakli sa puta, koji ste mi bili popriječili, a onda se na mene galameći i dobacujući obrušila rulja okupljenih direktora kojima je psihologija mase savladala strah koji inače osjete svaki put kada me vide. Tada je iz kancelarija izašao predsjednik Leotara Vlado Vladičić, rekao im da me puste i pomogao da izađem sa stadiona.... Pored njega istinitost mojih riječi mogu da potvrde i kolege novinari kao i dvadesetak lokalnih moćnika koji su rada stajali ispred uprave kluba.
- Nedoličnim ponašanjem mitru i stolicu na kojoj sjedite osramotili ste i tokom prijema koji je priredio Vaš bivši prijatelj Dobroslav Ćuk (zanimljivo je da Vaša prijateljstva uglavnom traju dok su Vam prijatelji na funkciji, kako skliznu Vi ih brzo zaboravite...). Stajao sam u holu čekajući početak ceremonije, a potom ste došli Vi sa Vašim saradnicima, gurnuli me bahato i drsko ramenom i rekli "makni se seljačino sa vrata". Uletio sam za Vama, povukao Vas za mantiju da pitam zašto to radite, ali se Vi niste obazirali, a Vaši ljudi su me odgurnuli. Čak ste i u svom govoru rekli (imate ga na mom sajtu pa provjerite, kao i riječi koje ste mi izgovorili na Svetog Savu u Bileći 2010. godine) da treba biti drzak i grub, maknuti sa vrata nekog seljaka koji ne može da se nauči redu...
- Uglavnom sam dugo vremena ćutao i nisam puno obraćao pažnju na Vaše ispade, prijetnje, kletve, uvrede, i nadam sam se da je u Vama ostalo bar malo monaške smirenosti i da će te prestati sa nedoličnim ponašanjem i ispadima. No vrhunac ste doživjeli uoči donatorske večere za osnivanje Vaše Fondaciju koja je na Preobraženje Gospodnje održana ispred Hercegovačke Gračanice. Urednik mi je rekao da od predsjednika Dodika uzem reakciju na neku izjavu Vašeg kolege reisa Cerića da Bošnjaci moraju da se ujedine, i pošto je tokom litije na slavu grada na ulicama bila velika gužva dogovorio sam da izjavu uzmem na Crkvini. I dok su novinari između stolova snimali goste ja sam sa kolegom snimateljem stajao ispred parkinga i čekao da predsjednik dođe. Neki od Vaših momaka došao je da me pita šta radim tu, i poslije par trenutaka sa grupom ljudi pojavili ste se i Vi. Rekli ste mi da bježim, da idem nekud, da pijem piće, sklonim se jer ne mogu da radim svoj posao. Lijepo sam Vam rekao da moram uzeti izjavu od predsjednika, a Vi ste u trenutku izgubili razum, počeli da vičete "dižite ga, ovo je moje, nosite ga tamo" pritom mi se unoseći u lice sa izbezuljenom grimasom i zvjerskim pogledom koji neću zaboraviti i govorili "neka ti sudi Sveti Vasilije", slava mu i milost....
Pred nekoliko stotina ljudi koji su nijemo posmatrali Vaše divljanje bacili ste me na parking u pijesak, neki od Vaših momaka su me čak gađali kamenjima kao psa, a onda je došao sveštenik Tupanjanin pokušavajući da me umiri. Iako nije bio meta napada, moj snimatelj je pretrpio takav stres da je odlučio da više ne može da radi sa mnom, i od tada radim sam.
Pisao sam nakon toga patrijarhu, al nažalost u Patrijaršji nikada nisu željeli da razgovaraju sa mnom i pokušaju da Vas na neki način obuzdaju, pa sam nakon toga odlučio da Vam pošaljem ono čuveno otvoreno pismo koje je tako jako odjeknulo u narodu da su ljudi na ulici plakali kada bi me sreli i tražili da se reprizira emisija na Radio Koroni. Vi ste mi odgovorili zatvorenim pismom, i nizom neistina pokušali da nađete opravdanje za svoje nedolično ponašanje (zanimljivo da ibivši načelnik Bileće Dragan Babić tvrdi da ne govorite istinu, da Vas nije pozvao i da čak nema vaš broj, pa ako se nekada sastanete, mada je to sada teško jer on više nije na funkciji, utvrdite ko od Vas dvojice ne govori istinu)
Od tada do poslednje posjete predsjednika Dodika nismo imali puno kontakata, i niste me više napadali. Nadao sam se da ste izvukli pouke, i da imate dovoljno poštovanja da me više nećete vrijeđati, omalovažavati i napadati... No ipak moje pitanje Vašem prijatelju predsjedniku Dodiku gdje mu je aerodrom, pruge, ČEZ i druga obećanja bilo je dovoljno da Vi ponovo nastavite po starom i bez ikakvog argumenta nazovete me notornim lažovom, nepoštenim nečasnim čovjekom, nikogovićem.... Dodik zna da ste na Crkvini sa kamene česme sklonili ploču, pokolon bivšeg predsjednika Mirka Šarovića, i bacili je u travu da je niko ne vidi čim je otišao sa vlasti. Svjestan je da za godinu, dvije ili pet kada i on sleti sa funkcija i izgubi moć, ni za njega nećete imati lijepu riječ kao što sada nemate za bivšeg direktora aerodroma, načelnika i druge funkcionere koje ste iskoristili i odbacili. Pokušavate biti veći katolik, pardon biskup od pape, i napadima na mene pokazati lojalnost šefu dok još može da pokloni novac iz budžeta, zemljište, hotele donacije, kredite IRB-a. Malo Vam je što ste zloupotrijebili mantiju, koji ste davno skinuli, pa sada zloupotrebljavate i našu svetinju, drevni manastir Tvrdoš i u svetinjama okupljate partijske komesare, direktore preduzeća, šefove policije kako bi kovali neke planove. Jel to posao jednog vladike? Jel Vaša misija da prodajete višemilionsku crkvenu imovinu u Mostaru kako bi se gradio tržni centar, vozite hamere, linkoln limuzine, tvrdite da tobože džip nije Vaš već firme koja je registrovana u Vladičanskom dvoru. Kulučite radnike u preduzećima koja su vam poklonjena i tražite da rade gladni u vinogradima čekajući minimalac osam mjeseci dok Vi i Vaš iguman putujete po Havajima, Emiratima, Australiji, Americi... Neki idu po Evropi u bermudama, piju, puše sa djevojkama.... ponašaju se kao neiživljeni tinejdžeri!
Znate li šta ste Vi? Jeste li teniser, fudbaler, košarkaš, iskusni bokser, privatnik, političar, portparol i podanik svake vlasti, ili monah podvižnik koji bi trebao da se moli Bogu za mene i ostale grešnike? Jeste li naša Vlada i Dika na koju bi trebali da se ponosimo, ili ste postali sramota Hercegovine?
Ja Vas već duže vreman posmatram kao jedno veliko iskušenje koje nam je Bog poslao u Hercegovinu kako bi utvrdio našu vjeru. Preživio je ovaj napaćeni narod mnogo veća iskušenja, pa će lako preživjete i Vas i mene grešnog. Kada sve prođe sudiće nam pokoljenja po djelima koje ostavimo, a siguran sam da i Vi grešni vladiko znate ko bi lakše izašao pred Miloša.

P.S. Ne želim više da se ovako dopisujem sa Vama preko medija, otvorenih ili pisama, dosadili smo svima. Ako želite i ako imate hrabrosti ja sam raspoložen da organizujemo jedan televizijsku duel, Vi birajte vrijeme, novinare i medijsku kuću, pa da pred očima javnosti skinemo maske i otklonimo sve nedoumice, nadajući se da će nakon toga tada prestati svi Vaši ispadi mržnje i bijesa, i da ćemo nastaviti život kao dva pravoslavna grešnika.

Nebojša Vukanović