Vatrena stihija ovih dana ne ostavlja vremena za odmor trebinjskim vatrogascima, koji gase požar na prostoru čak tri države, a prvi put poslije rata udružili su se protiv vatre sa kolegama iz Dubrovnika.

zdravko paranos

- Iako nam je izgledalo da će početak sedmice biti sasvim uobičajen u našem poslu, sve se okrenulo. Naš posao je završio kasno iza ponoći i to zajedno sa hrvatskim vatrogascima - kaže starješina Vatrogasne jedinice “Lastva Ušće” iz Trebinja Zdravko Paranos.

Sve je počelo u ranim jutarnjim časovima kada su gasili vatru kod Nudola, poprilično duboko u teritoriji Crne Gore. I kada su vatrogasci, poslije uporne borbe sa vatrenom stihijom, pomislili da je vrijeme da se malo odmore, dobili su novi poziv. Sa Ivanjice, mjesta koje je nekada pripadalo trebinjskoj, a sada je dio opštine Ravno.

- Poziv za pomoć u gašenju požara na teritoriji koja jednim dijelom prelazi u Hrvatsku nismo mogli da odbijemo. U prvi tren nije izgledalo da će biti nešto neobično i krenuli smo u akciju - priča Paranos.

U vatri je bilo područje široko oko deset kilometara, dio na području između Trebinja i Dubrovnika, od sela Vukovići prema Uskoplju. Već je popodne poprilično izmaklo, sunce je zalazilo za brda na teritoriji Hrvatske, a malobrojnoj ekipi lastvanskih vatrogasaca pridružili su se i dobrovoljci sa Ivanjice, sveukupno pedesetak ljudi.

- Kada smo pozvali ovu odvažnu i požrtvovanu ekipu, znali smo da će se do posljednjeg atoma snage boriti sa vatrom. Ali, tu je plamen mnogo manji problem od onog koji ih je čekao na terenu. To su bile mine zaostale iz posljednjeg rata. Ugrožena su bila i sela na ovom području, ali više od svega dalekovod kojim se napaja strujom Ivanjica - kaže Pero Sredanović, potpredsjednik Skupštine opštine Ravno.

Najinteresantniji dio priče upravo slijedi. Bio je to susret trebinjskih i dubrovačkih vatrogasaca.

- Iznenada, sreli smo se na jednom vrhu u blizini granice sa Hrvatskom. Oni su branili da se vatra proširi na dubrovačko zaleđe, a mi da se primakne Humu, a time i Trebinju. Vatra nas je, eto, na poseban način ujedinila. Ja volim da kažem u šali da nam Hrvati ovaj put, kad smo im pomagali, nisu tražili pasoš, a ni sto evra da pokažemo, što obično traže kad naši sugrađani idu na more - kaže Zdravko Paranos.

Kada je vatra izgubila bitku sa hrabrim vatrogascima sa obje strane, hrvatski vatrogasci, kao po komandi, počeli su da vade mobilne telefone da se fotografišu sa kolegama iz Trebinja. I ne samo to.

- Jedan naš vatrogasac u šali ih je upitao, s obzirom na to da su naši natpisi na vozilima ćirilični, treba li im prevodilac, na šta su oni odgovorili da znaju da čitaju ćirilicu. Ali, ako se ne slikaju, niko im, kažu, neće vjerovati da su gasili vatru zajedno sa “Trebinjanima” - priča Zdravko.

Paketi hladne vode

Vatra je ugašena gotovo u potpunosti, ali je vatrogasce iz Lastve nešto drugo pomalo zaboljelo. Opremljenost dubrovačkih vatrogasaca je odlična, imaju opremu kakva se samo poželjeti može, gotovo najmodernija vozila na ovim prostorima... I dubrovački gradonačelnik Andrija Vlahušić ih je nekoliko puta obišao. I ne samo Dubrovčane, nego i Trebinjce. Čak je u jednom trenutku do hrvatskih vatrogasaca došao kombi iz Dubrovnika sa paketima hladne vode, koju su podijelili sa Trebinjcima. GLASSRPSKE