Slavko Vučurević već duže vremena u javnosti se pokušava predstaviti kao veliki opozicionar, žrtva režima i čovjek iz naroda koji dijeli sudbinu većine stanovništva. Međutim brojne funkcije, članstva u upravnim i nadzornim odborima velikog broja preduzeća, jasno govore da sa Vučurević lažno predstavlja, i da sa obzirom na brojne odgovorne funkcije koje je obavljao u prošlosti ima veliku odgovornost za tešku situaciju u Trebinju i Herecgovini. Još kao mladi aktivista Komunističke partije Jugoslavije, Brozov omladinac i član SKOJ-a Slavko Vučurević je sa završenom Upravnom školom sredinom osamdesetih godina postao visoki funkcioner u Trebinju i direktor lokalnog SIZ-a. Od tada pa do danas, skoro tri decenije, Vučuević se neprekidno nalazi na visokim i odgovornim funkcijama u javnim ustanovama i preduzećima.

Slavkovi odbori

Članstvo u KPJ nije zasmetalo Vučureviću da se prilagodi novoj vlasti i novom sistemu, pa je od osnivanja Fonda PIO-a Republike Srpske bio jedan od najviših funkcionera Filijale u Trebinju. Zahvaljujući podršci SNSD-a i Milorada Dodika, kao kadar Partije demokratskog progresa, Vučurević je imenovan za direktora Filijale PIO-a u Trebinju, i baš u vrijeme njegovog rukovođenja u Hercegovini je drastično porastao broj invalidskih penzija. Svo vrijeme njegovog rukovođenja u javnosti su kolale priče o masovnoj kupovini invalidskih penzija, bio je i poznat cjenovnik po kome su mladići sa dijagnozom PTST-a mogli dobiti boračku penziju za 10 000 maraka, ali Slavko kao rukovodilac nikada nije pokušao da istraži brojne optužbe, formira Komisiju ili istražni tim i utvrdi da li je bilo zloupotreba i nepravilnosti. Tokom rukovođenja Filijalom Slavko se skumio sa dr Mirom Andrićem, predsjednikom Prvostepene ljekarske komisije koja je davala prijedlog o penzionisanju.

Vučurević nikada do sada nije odgovorio na brojna pitanja novinara i javnosti i objasnio šta ga je u poznim godinama skumilo sa dr Andrićem, i da li je kumstvo dodatni garant i neka vrsta "omerte" ili "bese" koji treba da učvrsti odnose i bude garant da će međusobna uspješna saradnja ostati kumovska tajna. Vučurević je tokom rukovođenja pokazao da nije imun na nepotizam, pa je u Filijaliu zaposlio više svojih bliskih srodnika, rođaka i prijatelja. Iako je tri puta veća od prosječne, od direktorske plate očito nije mogao da živi pa je Vučurević bio član i velikog broja upravnih i nadzornih odbora u javnim i privatizovanim preduzećima. Na lokalnim izborima 2008. godine Vučurević je izabran za odbornika PDP-a u Skupštini opštine Trebinje, a pošto je već obavljao funkciju direktora PIO-a i više upravnih odbora Skupština opštine Trebinje zatražila je od Republičke komisije za utvrđivanje sukoba interesa da utvrdi da li se Vučurević nalazi u sukobu interesa.

Ova Komisija skorom nikom od imenovanih funkcionera do sada nije utvrdila da se nalazi u sukobu interesa, pa je i lider trebinjskog PDP-a očekivano dobio pozitivno Rješenje po kome je i dalje može da sjedi u vjerovali ili ne OSAM upravnih i nadzornih odbora. Iz Rješenja koje je izdala Komisija za utvrđivanje sukoba interesa, te dokumentacije koju smo dobili od Fonda penzijsko-invalidskog osiguranja Republike Srpske vidi se da je Slavko Vučurević na početku 2009. godine bio član Upravnih odbora i aktivno upravljao sledećim preduzećima: - Vodoprivreda Trebišnjica- Trebinje - Građevinsko zanatstvo - Trebinje - Trebinjeprevoz - Trebinje - Fabrika upravljačkih letvi "FUSOL" Nevesinje - Vodovod u Bileći Pored pet Upravnih odbora Slavko Vučurević istovremeno je bio član i Nadzornog odbora i kontrolisao poslovanje tri velike firme koje su od strateškog značaja za Trebinje, i to: - Svisslion Industrija alata Trebinje - Elektro-hercegovina Trebinje - Hercegovina-putevi Trebinje Iako djeluje nevjerovatno.

Slavko Vučurević na početku 2009. godine istovremeno je sjedio na čak deset fotelja i obavljao deset funkcija, jer je pored ovih osam upravnih i nadzornih odbora bio direktor Filijale PIO-a i odbornik u SO Trebinje. Članovi upravnih i nadzornih odbora u većim javnim ustanovama i preduzećima mjesečno imaju naknadu od 500, dok su primanja u manjim preduzećima nešto niža. Odbornička naknada u SO Trebinje takođe je 500 KM, direktorska plata sa dodacima u PIO-u se kreće oko 3 000 KM, pa se može zaključiti da su tačne tvrdnje nekih PDP-ovaca kojima se Slavko svojevremeno hvalio kako je mjesečno imao između 7000 i 8000 maraka prihoda. Pitamo se kakav je to „čovjek iz naroda“ koji mjesečno prima 25 prosječnih penzija?

Cijeli tekst možete pročitati u novom broju Glasa komune.                                                                                                                                                                                                                                               Nebojša Vukanović