Crkva Svetih apostola Petra i Pavla, nalazi se u selu Zaplanik, koje je smiješteno na samom jugu Hercegovine, nedaleko od granice sa Hrvatskom. Ova crkva je tako jedna od najjužnih pravoslavnih crkava u Hercegovini, a u cijelom trebinjskom kraju jedna je od značajnijih, dok je u trebinjskoj šumi po duhovnoj vrijednosti prva posle manastira Duži.
Crkva svetog Petra i Pavla je saborna crkva, oko koje je sabrano 15 sela juga Hercegovine, a sva domaćinstva u tim selima prislužuju Petrovdan. Kod crkve se za Petrovdan još od davnina održavao veliki sabor, na koji bi osim mještana, njihove rodbine i prijatelja, došao i veliki broj gostiju iz Trebinja, Dubrovnika i inostranstva. Poslije bogosluženja i sabora kod crkve, veselje bi se nastavilo u kućama domaćina.
Petrovdanski sabor bio je prekidan za vrijeme ratova, pa tako i 1991-1995 godine., a ponovo je obnovljen ima nekoliko godina. Lokalitet na kome je crkva podignuta naziva se Petrova glavica i na tome je mjestu postojala crkva iz ranijega perioda, a iz podataka koje je Nićifor Dučić dao ruskom konzulu Hiljferdingu, vidi se da je pravoslavna crkva ovdje postojala 1857. godine i da je bila posvećena Svetom velikomučeniku Pantelejmonu i to je najvjerovatnije bila srednjevjekovna crkva manjih dimenzija, i takvih crkava na području trebinjske šume bilo je 28., a oko svih tih crkava nalaze se srednjovjekovne grobnice-ploče.
1864. godine, na mjestu stare crkve Sv.Pantelejmona podiže se nova Pravoslavna crkva većih dimenzija. Kada je te godine crkva proširivana, onda su najbliže stare grobnice-ploče uzidane u crkvu ili postavljene u temelje crkve, a pločama koje su bile sa zapadne strane crkve, podizana je gomila, tako se dobio i slobodan prostor oko nove crkve, i sada se vide dvije ploče koje su do pola uzidane u sjeverni zid crkve. Na istočnoj ploči se sačuvao i ukras (na njenoj vodoravnoj strani je dio pravougaone bordure, a u istočnom i zapadnom kraju, po jedan krst čiji se kraci završavaju krugovima).
Nova crkva je 1865. godine bila posvećena Vavedeniju presvete Bogorodice, da bi 1903 godine Obren Đurić-Kozić u knjizi "Šuma površ i Zupci u Hercegovini" zabilježio da je crkva tada bila posvećena Sv.apostolima Petru i Pavlu i da je narod zove crkvom"Petrovicom". Postoji podatak koji je narodu prenio bivši paroh Arsenije Ćorović, da je u temelju crkve ugrađena čestica mošti Svetog apostola Petra.
Uz crkvu se nalazi i groblje koje čini jednu cijelinu sa srednjovjekovnom nekropolom. Nedaleko od crkve Sv.Petra i Pavla postoji ruševina još jedne crkve, koja je prema nekim nalazima bila freskopisana.
Na lokalitetu crkve i groblja nisu vršena arheološka istraživanja, što je prouzrokovalo da su neki istoričari, donosili površne ili čak pogrešne zaključke pišući o ovome kraju. O značaju crkve govori i sledeći podatak; “tokom čitavoga trajanja Dubrovačke republike, pravoslavnim hrišćanima nije bilo dozvoljeno da sagrade pravoslavnu bogomolju u gradu Dubrovniku, pa su pravoslavni Srbi iz Dubrovnika nemajući svoju bogomolju, dolazili u Zaplanik na bogosluženja, gdje im je trebalo 2 sata hoda. U jednome periodu bilo je zabranjeno pravoslavnima i da prenoće u krugu zidina Dubrovnika. Preko dana su mogli da obavljaju poslove u gradu, dok su predveče morali da ga napuste”.
Dubrovnik je jedan od važnijih centara katoličke crkve, čija se agresivna propaganda osjećala i u našem trebinjskome kraju, a u proteklim ratovima na našem području, bez obzira o kojoj se vojsci radilo, nisu zabilježena rušenja grobalja i crkava, dok su u ratu 1991-1995. godine za vrijeme agresije Republike Hrvatske na područje Hercegovine, okupirana je i 1/3 trebinjske opštine. Većina pravoslavnih crkava je porušena ili oštećena, grobovi polomljeni, sela popaljena i porušena. Crkva i groblje u Zaplaniku doživjeli su istu sudbinu, hrvatska vojska gađala je crkvu tenkovskim i artiljeriskim projektilima, a pošto je na taj način nisu srušili, pokušavalo se miniranjem jugozapadnoga dijela crkve.
Crkva je iako oštećena, ipak izdržala sva ta rušenja od strane ustaša. Vrata crkve su pogođena projektilom ručnoga bacača, unutrašnjost crkve je bilo pretvoreno u smetljište i nužnik, časna trpeza polomljena maljem, ikonostas izrešetan mecima, prozori i svi spomenici u groblju bili su polomljeni, jednu granitnu piramidu koristili su kao sto, pošto su uz zid groblja imali baraku, gdje su boravili.
DODATAK - U selu Prosjek koje je srušeno od strane hrvatskih agresora, nalazi se crkva koja datira iz 15. vijeka, a koja je ostala "zdrava" tokom hrvatske agresije na Bobanske krajeve.
Sva ta rušenja i skrnavljena počinili su pripadnici hrvatske vojske za vrijeme okupacije juga hercegovine od jula 1992 do kraja 1995.godine, to je bila slika crkve i groblja koju su zatekli mještani, došavši prvi put poslije rata. To veliko stradanje crkve, groblja i cijeloga kraja, stvorilo je jaku želju i pokrenulo narod da obnovi porušeno nasljeđe predaka.
Napomenimo, da su hrvatske snage od jula 1992 do kraja 1995.godine, pored sela Zaplanik, upotpunosti uništila sela na Bobanima, minirali crkvu u Šćenici, oštetili crkvu u Raptima, te oskrnavili groblja. Bobani i Trebinjska šuma, danas teritorijalno pripadaju FBiH.
Šta Vi mislite o ovome?