nekretnina-stan-poklon-naslijedje.jpg

Imovina koja je predmet punovažnog ugovora o doživotnom izdržavanju ne ulazi u zaostavštinu nakon smrti primaoca izdržavanja, što znači da drugi zakonski nasljednici po tom osnovu ne mogu zahtijevati dio nepokretnosti niti nužni dio, objasnio je advokat Aleksandar Anđelković.

Ovaj ugovor predstavlja jedan od najznačajnijih instituta nasljednog prava kojim se obezbjeđuje njega i sigurnost u starosti, uz prenos prava svojine na tačno određenoj imovini nakon smrti primaoca izdržavanja. U praksi su najčešći predmet stambeni objekti i druge nepokretnosti, a za razliku od ugovora o poklonu, ovdje davalac preuzima obaveze čiji obim i trajanje unaprijed nisu izvjesni.

Ko ima pravo na imovinu u porodičnim sporovima

U situacijama kada roditelj ima dvoje djece, od kojih jedno godinama pruža svakodnevnu njegu i pomoć, a drugo rijetko dolazi jer živi u inostranstvu, zaključenje ugovora o doživotnom izdržavanju sa djetetom koje brine o roditelju ima konkretne pravne posljedice. Imovina obuhvaćena punovažnim ugovorom ne postaje dio nasljedne mase, pa drugo dijete samo na osnovu nasljednog prava ne može tražiti dio stana ili nužni dio.

Ipak, nezadovoljstvo nasljednika ili osjećaj nepravednosti sami po sebi nisu dovoljan pravni osnov za poništaj ugovora. Advokat Anđelković ističe da zaključenjem ovog ugovora primalac izdržavanja ne gubi vlasništvo za života, niti davalac može samovoljno da ga iseli, jer se prenos svojine dešava tek nakon smrti primaoca.

Obaveze strana i mogućnost raskida ugovora

Jedna od čestih grešaka u praksi jeste suviše opšte formulisanje obaveza davaoca izdržavanja, poput navoda o „staranju“. Anđelković naglašava da je bolje precizno urediti nabavku hrane, odjeće i lijekova, plaćanje komunalnih troškova, održavanje domaćinstva, organizovanje zdravstvene njege, angažovanje negovateljice ili novčana davanja, kao i to da li strane žive zajedno ili odvojeno.

Ukoliko davalac izdržavanja ne izvršava ugovorene obaveze ili se odnosi između strana toliko poremete da postanu nepodnošljivi, primalac može tražiti raskid ugovora u skladu sa zakonom, dok jednostrano odustajanje bez zakonskog osnova nije moguće. Zakon takođe predviđa mogućnost raskida ili izmjene uslijed promijenjenih okolnosti, a u slučaju smrti davaoca prije primaoca, obaveze u određenim okolnostima mogu preći na supružnika i potomke pozvane na nasljeđe uz njihov pristanak, inače se ugovor raskida.

Kada se ugovor može osporavati i kako se zaštititi

Davalac izdržavanja ne mora biti srodnik, ali je neophodno procijeniti njegovu stvarnu sposobnost i spremnost za dugoročnu brigu. Iako samo nezadovoljstvo nasljednika nije razlog za poništaj, ugovor se može osporavati po zakonskim osnovima na primjer ako zbog starosti ili bolesti primaoca u trenutku potpisivanja nije postojala stvarna neizvjesnost za davaoca, kod nedostatka sposobnosti za rasuđivanje, mana volje ili nepoštovanja forme. Sam raniji smrtni ishod nakon potpisivanja ne znači automatski nevaženje ugovora, a za pojedine tužbe važe propisani rokovi.

Ugovor mora biti sačinjen u formi javnobilježnički potvrđene isprave, uz prethodnu provjeru pravnog statusa nepokretnosti i razmatranje upisa zabilježbe u katastar nepokretnosti. Kako zaključuje Anđelković, ugovor o doživotnom izdržavanju treba da služi zaštiti imovine i dostojanstvenom životu za života, uz jasno definisana prava i obaveze radi izbjegavanja porodičnih sporova, prenosi Kurir.