Noc nad nevesinjem.jpg

Na današnji dan 1992. i 1994. godine odigrale su se mitrovdanske ofanzive, u kojima je hrabri nevesinjski narod odbranio vjekovna ognjišta i daleko brojnijem hrvatsko-muslimanskom neprijatelju nanio nenadoknadive gubitke. Svi su se tih dana borili za Nevesinje – i mlado i staro i žene i djeca.

U čast mitrovdanskih ofanziva, novinar Ratomir Mijanović napisao je pjesmu „Noć nad Nevesinjem“.

Noć nad Nevesinjem

Majka je u smrt spremala sina,
milovala mu uvojke, u nebo gledala,
odgovor od Svetog Dimitrija čekala...
A daleko gore, plameni jezici
podno Veleži,
a ispod ognja zmija palaca i vuk reži...
 
Hladnoća steže,
ledeni novembar
preko srca brije.
Sa neba najednom
oglasi se
Sveti otac Dimitrije.
 
„Naprijed, kolono,
samo pravo i ravno
pod moje skute.
Trebam vojnike, junake,
regrute“.
 
A oni kreću... Ka zmiji lete
i vuku što reži,
hrabro im u čeljust, nevini idu,
u plamen podno Veleži...
 
„Dimitrije mili...“, majka vapi,
„Samo mi sina kući vrati,
đavolu Srbi, Turci, Hrvati!
Bog me po đavolu ženom stvori.
Ne, ne pričaj ništa, Sveti,
ne pravdaj se, ne govori,
samo mi sina kući stvori“.
 
„Oplela majka čarape nove,
ispeglala košulju svatovsku.
O, Bože slasti,
samo mi, Svetitelju, dijete kući vrati
i jednom me u životu počasti...
 
Evo, nikada više psovati neću
i huliti na te...
Da oprostiš... Đavo nek' nosi
i Srbe i Turke i Hrvate.
I njihove majke u plamen gledaju,
čekaju da se djeca kući vrate...“.
 
A s neba muk,
samo se plamen kroz noć diže
i ćuti Sveti Dimitrije,
a znao je nekad blagosiljati
i brže i jače i hitrije...
 
„Nemam više djece,
no njega jedna“, skrušeno majka jeca.
„Mi smo stari sve krivi,
nisu nevina djeca.
Oba sam oka isplakala
kad sam ga na svijet donijela,
a danas tebi dala.
I dabogda još stotinu isplakala,
samo ga kući dočekala“.
 
Sveti otac i dalje ćuti.
Pod Veleži plamen
i pušaka jeka
daleka...
 
A onda kao iz dubine
do majčinog srca glas se vine.
Dimitrije sveti, njegova riječ,
ko zla kob ka majci leti.
 
„Nećeš, starice, čekati dijete dovijeka.
Kad jutro svane, pogledaj ka nebu,
tamo ga traži.
Sin ti je, majko, sa braćom svojom,
u bataljonu junaka,
na vječnoj straži.“