Tramp izbori sad.jpg

Američki predsjednik Donald Tramp suočava se sa znatno drugačijim političkim okolnostima nakon što su demokrate na međuizborima osvojile većinu u Senatu, a prema projekcijama i u Predstavničkom domu Kongresa.

Iako rezultati pokazuju nezadovoljstvo dijela birača njegovom politikom, Tramp ostaje na čelu izvršne vlasti, sa širokim ovlašćenjima koja mu garantuje Ustav Sjedinjenih Američkih Država.

Promjena odnosa snaga u Kongresu ne znači da će Tramp morati da odustane od svoje politike, ali znači da će njeno sprovođenje, posebno u oblastima koje zahtijevaju usvajanje zakona i obezbjeđivanje budžetskih sredstava, biti znatno složenije, piše ATV.

Republikanci su u prve dvije godine Trampovog drugog predsjedničkog mandata kontrolisali oba doma Kongresa, što je Bijeloj kući omogućavalo povoljnije uslove za sprovođenje zakonodavnih prioriteta.

Pobjedom demokrata takav odnos snaga se mijenja, a novi sastav Kongresa trebalo bi da preuzme dužnost 3. januara 2027. godine.

Rezultati izbora pokazuju da su demokrate uspjele da osvoje značajnu podršku i u saveznim državama koje su na predsjedničkim izborima 2024. godine ubjedljivo glasale za Trampa.

Primjeri su Teksas, Ohajo i Južna Karolina, gdje su demokratski kandidati ostvarili pobjede u trkama za Senat.

Istraživanja sprovedena među biračima na dan izbora ukazuju da su ekonomska situacija, rast troškova života i rat sa Iranom bili među važnim pitanjima koja su uticala na izborne odluke.

Prema izlaznim anketama koje je sproveo SSRS za grupu američkih medija, polovina anketiranih birača navela je da izbore posmatra kao priliku da izrazi nezadovoljstvo Trampom.

Istovremeno, 70 odsto ispitanih birača izjasnilo se da želi snažniju kontrolu Kongresa nad predsjednikom.

Međutim, rezultate međuizbora ne treba izjednačavati sa neposrednim glasanjem o podršci Trampu. Amerikanci su birali svoje predstavnike u Kongresu, a ne predsjednika, dok su na ishod pojedinačnih trka uticali i lokalni kandidati, stranačke kampanje i pitanja važna za svaku saveznu državu.

Tramp je i sam nakon izbora ukazao na činjenicu da nije bio kandidat, tvrdeći da bi republikanci ostvarili ubjedljivu pobjedu da se njegovo ime nalazilo na glasačkom listiću.

Ipak, tokom kampanje aktivno je podržavao republikanske kandidate i pozivao birače da glasaju kao da se i on lično kandiduje.

Šta demokrate sada mogu da blokiraju?

Najveća promjena za Trampovu administraciju odnosi se na zakonodavnu vlast.

Američki predsjednik ne može samostalno da donosi savezne zakone. Za njihovo usvajanje potrebna je podrška oba doma Kongresa, nakon čega se zakon dostavlja predsjedniku na potpis.

Sa demokratama u većini u Predstavničkom domu i Senatu, republikanci više neće moći samostalno da obezbjeđuju usvajanje zakonskih prijedloga koji su važni za Trampovu administraciju.

To se posebno odnosi na poresku politiku, budžet, finansiranje federalnih institucija i druge zakonodavne mjere koje predsjednik ne može da sprovede isključivo svojim odlukama.

Kontrola oba doma Kongresa demokratama istovremeno daje mogućnost da pokreću parlamentarne istrage, organizuju saslušanja predstavnika administracije i zahtijevaju dostavljanje dokumenata.

To znači da bi rad Bijele kuće i federalnih institucija mogao biti izložen znatno intenzivnijem kongresnom nadzoru.

Posebno važna promjena odnosi se na Senat, koji ima ustavnu nadležnost da potvrđuje imenovanja saveznih sudija, ambasadora i brojnih visokih funkcionera administracije.

Demokratska većina moći će da odbija ili odgađa potvrđivanje Trampovih kandidata, uključujući eventualna imenovanja sudija Vrhovnog suda SAD.

Koja ovlašćenja Tramp zadržava?

Uprkos gubitku republikanske većine u Kongresu, Tramp ostaje predsjednik Sjedinjenih Američkih Država i zadržava svoja ustavna ovlašćenja.

On i dalje rukovodi izvršnom vlašću, ima ulogu vrhovnog komandanta oružanih snaga, upravlja spoljnom politikom u okviru predsjedničkih nadležnosti i može da donosi izvršne naredbe.

Upravo su izvršne naredbe jedan od instrumenata kojima američki predsjednici mogu da sprovode dio politike bez usvajanja novih zakona u Kongresu.

Međutim, ni ta ovlašćenja nisu neograničena. Predsjedničke odluke moraju biti u skladu sa Ustavom i važećim zakonima, a mogu biti predmet sudskog preispitivanja.

Kongres, takođe, ima ovlašćenja u oblasti finansiranja državnih programa i nadzora nad izvršnom vlašću.

Zbog toga demokratska većina ne može automatski da zaustavi sve Trampove odluke, ali može da ograniči ili oteža sprovođenje dijela njegove politike.

Predsjednički veto ostaje važno sredstvo

Iako demokrate preuzimaju kontrolu nad Kongresom, to ne znači da će moći nesmetano da usvajaju zakone suprotne Trampovoj politici.

Američki predsjednik ima pravo veta, odnosno mogućnost da odbije potpisivanje zakona koji su usvojili Predstavnički dom i Senat.

Kongres može da nadglasa predsjednički veto, ali je za to potrebna dvotrećinska većina u oba doma.

To znači da demokrate, ukoliko nemaju dovoljno glasova za nadglasavanje veta, neće moći da pretvore u zakone sve mjere kojima se Tramp protivi.

Dodatnu prepreku predstavljaju pravila Senata, prema kojima je za okončanje rasprave o većini zakonskih prijedloga u praksi potrebna podrška 60 od ukupno 100 senatora.

Zbog toga će usvajanje važnijih zakona u mnogim slučajevima zahtijevati dogovor demokrata i republikanaca, kao i saradnju sa Bijelom kućom.

Šta će biti sa Trampovom spoljnom politikom?

Promjena većine u Kongresu ne znači automatsku promjenu američke spoljne politike.

Predsjednik SAD zadržava značajna ovlašćenja u diplomatskim odnosima, vođenju pregovora i upravljanju oružanim snagama.

Ipak, Kongres ima važnu ulogu u odobravanju budžetskih sredstava, donošenju zakona o sankcijama i nadzoru nad vojnim operacijama.

To znači da demokrate mogu pokušati da pojačaju kontrolu nad odlukama administracije, posebno kada je riječ o ratu sa Iranom, vojnim troškovima i drugim spoljnopolitičkim pitanjima koja zahtijevaju učešće Kongresa.

Međutim, sama promjena kongresne većine ne dovodi do prestanka vojnih operacija, niti oduzima predsjedniku ulogu vrhovnog komandanta.

Mogu li demokrate smijeniti Trampa?

Kontrola nad Predstavničkim domom omogućava demokratama da, ukoliko za to postoji potrebna većina, pokrenu i usvoje optužnicu u postupku opoziva predsjednika.

Međutim, pokretanje postupka ne znači i smjenu sa funkcije.

Za osudu i uklanjanje američkog predsjednika potrebna je dvotrećinska većina prisutnih senatora.

Zato sama demokratska većina u Kongresu nije dovoljna da Tramp bude smijenjen, a eventualni postupak zahtijevao bi ispunjavanje ustavnih uslova i posebnu proceduru.

Šta slijedi u posljednje dvije godine Trampovog mandata?

Novi odnos snaga u Vašingtonu otvara mogućnost znatno češćih sukoba između Kongresa i Bijele kuće.

Posebno osjetljiva mogla bi biti pitanja finansiranja federalne vlade i povećanja granice javnog duga, jer nedostatak političkog dogovora može dovesti do blokade pojedinih institucija.

S druge strane, demokratska većina neće imati samo mogućnost da kontroliše Trampovu administraciju, već će snositi i dio političke odgovornosti za odluke Kongresa.

Za usvajanje važnih zakona biće potrebna saradnja dvije stranke ili dogovor sa predsjednikom, dok bi izostanak dogovora mogao dodatno otežati funkcionisanje federalne vlasti.

Tramp je nakon izbora, u razgovoru za Njujork tajms, izjavio da je spreman da prihvati rezultate i sarađuje sa demokratama.

Ključna razlika u odnosu na dosadašnji dio njegovog drugog mandata biće u tome što više neće imati republikansku većinu u Kongresu koja je mogla da podržava njegove zakonodavne inicijative.

Izbori su, dakle, promijenili politički odnos snaga, ali ne i ustavni položaj američkog predsjednika.

Tramp ostaje u Bijeloj kući sa ovlašćenjima koja mu pripadaju, dok demokrate dobijaju znatno veće mogućnosti da kontrolišu njegovu administraciju, blokiraju zakonodavne prioritete i utiču na političke odluke do kraja njegovog mandata u januaru 2029. godine.