Nika i Ena Vrtikapa: Najmlađe trebinjske vezilje čuvaju tradiciju i pomažu drugima

Dvanaestogodišnja Nika i sedmogodišnja Ena Vrtikapa iz Trebinja, iako još djevojčice, već su prave čuvarke hercegovačke tradicije. Ove talentovane sestre bave se tradicionalnim vezom, učestvuju u humanitarnim akcijama, a uz brojne školske i vanškolske obaveze pronalaze vrijeme i za muziku, sport i druženje. O svojim interesovanjima, uspjesima i planovima govorile su u „Temi jutra“ Radio Trebinja.

Nika se tradicionalnim hercegovačkim vezom bavi više od četiri godine, a prve korake naučila je na radionicama u Muzeju Hercegovine, koje je vodila Sena iz Udruženja „Vasila“.

„Jednog dana drugarica je došla kod mene i ponijela vez. To mi je izgledalo mnogo zanimljivo i lijepo, pa sam molila mamu da me upiše na radionice. Tako sam počela i do danas sam izvezla mnogo radova. Bilo mi je važnije da naučim tradiciju hercegovačkog veza nego da se hvalim kako to znam da radim“, istakla je Nika.

Stariju sestru ubrzo je počela da prati i Ena, koja je danas jedna od najmlađih trebinjskih vezilja.

„Gledala sam Niku kako veze i meni se to svidjelo, pa sam i ja poželjela da naučim. Moj prvi rad bila je ovčica, a drugi medo. Mislim da Nika najbolje veze, pa mama, pa ja, jer ja još učim“, ispričala je Ena za Radio Trebinje.

Njihovi ručni radovi krase porodični dom, ali su mnogi završili i kao pokloni dragim ljudima. Svoje umijeće predstavljale su i na Hercegovačkom sijelu i izložbi u Muzeju Hercegovine, gdje su izazvale oduševljenje posjetilaca.

Posebno mjesto u njihovim aktivnostima zauzima humanitarni rad. Zajedno sa majkom učestvuju u pripremi humanitarnih bazara Udruženja „Djeca djeci“, u saradnji sa „Fiorelino dizajnom“, a bile su i učesnice nedavne humanitarne vožnje biciklima.

„Pripreme za bazar su uvijek trka i frka, ali uspijemo da se organizujemo. Kada sve prođe i vidimo koliko su zadovoljna djeca kojoj je pomoć potrebna, meni bude puno srce. Mislim da je važno da djeca odmalena uče da pomažu drugima, jer će tako, kada porastu, biti dobri ljudi i znati kako treba da postupe“, poručila je Nika.

Ena kaže da joj nije žao kada neko kupi njen rad na humanitarnom bazaru.

„Drago mi je što će to nekome donijeti sreću. I ja se lijepo osjećam kada nekome pomognem“, rekla je Ena.

Pored veza i humanitarnog rada, Nika je uspješna i u muzici. Učenica je Muzičke škole, svira flautu, a na Republičkom takmičenju muzičkih škola osvojila je prvu nagradu. Članica je i Biciklističkog kluba „Vučji zub“.

„Još kada sam imala tri godine, kod rođake sam vidjela flautu i mnogo mi se svidjelo kako izgleda i zvuči. Od tada sam željela da je sviram. Za takmičenje sam se pripremala godinu dana, a nastavnica mi je uvijek pomagala. Pred nastup imam tremu, ali zamislim da sviram samo njoj i onda mi bude lakše“, ispričala je Nika za Radio Trebinje.

Mlađa Ena, učenica drugog razreda osnovne škole, trenira folklor, voli da posjećuje biblioteku, a posebno se raduje predstojećem nastupu u Ljubinju. Omiljeni školski predmet joj je matematika, a želja joj je da, kada malo poraste, upiše i muzičku školu.

„Voljela bih da sviram klavir, kao moja tetka, da ona može da me uči. Volim i folklor, a učimo nove korake i spremamo se za nastup“, rekla je Ena.

Iako imaju mnogo zajedničkih interesovanja, sestre priznaju da se ponekad i posvađaju, a Nika kroz osmijeh kaže da se mlađoj sestri najčešće mora popustiti. Za uspješno usklađivanje brojnih obaveza posebno su zahvalne majci, koja im pruža veliku podršku.

Nika je svoje znanje tradicionalnog veza već prenijela i jednoj drugarici, koja se doselila iz Švajcarske, a voljela bi da se što više njenih vršnjaka zainteresuje za ovu staru vještinu.

„Najljepše je što se družimo dok radimo, a posebno kada vidimo zadovoljstvo ljudi kojima poklonimo ili prodamo neki rad. Tada je i nama puno srce“, istakla je Nika.

Iako uživa u muzici, Nika bi u budućnosti voljela da bude učiteljica, po uzoru na svoju učiteljicu Milijanu Šarić, dok Ena mašta o policijskom pozivu.

Na kraju razgovora, Nika je poručila da bi od svega što je do sada naučila i uradila najviše voljela da pamti ljude i djecu koje je usrećila, dok je Ena svojim vršnjacima preporučila da i sami pokušaju da nauče da vezu, budu strpljivi i vrijedno vježbaju.

Svojim primjerom ove dvije Trebinjke pokazuju da se ljubav prema tradiciji, umjetnosti i sportu može njegovati od najranijeg djetinjstva, ali i da je najveća vrijednost stečenog znanja kada se ono podijeli sa drugima.