ANALIZA IZBORA: Hercegovina poslala jasnu poruku: SNSD bira partnere, opozicija traži krivca

SNSD je u Izbornoj jedinici devet, i uopšte u Hercegovini, uradio ono što niko do sinoć u 19.30 časova nije očekivao – rezultatski je pomeo opoziciju i praktično srušio njihove ionako minimalne nade nakon prijevremenih izbora 2025. godine.

Dok Luka Petrović može da slavi jer je njegova partija samo u Trebinju napravila oko 2.800 glasova prednosti u trci za predsjednika Republike Srpske, Nebojša Vukanović i drugi opozicioni lideri sada su pred pitanjem ima li nakon ovakvog rezultata uopšte smisla nastavljati političku borbu na isti način kao do sada.

To je, ukratko, slika izbora na kojima je SNSD uspio da vrati staru snagu, konsoliduje redove i pošalje jasnu poruku da je u Hercegovini jači nego što su mnogi očekivali. Ali uz političku snagu obično dolazi i jedna manje romantična stvar – pravo da se biraju partneri. Zato, po svemu sudeći, slijedi i veliko koaliciono pospremanje. Kada jedna stranka dobije ovakvu podršku, onda sama odlučuje ko joj je politički potreban, ko može da sačeka, a ko više nije potreban ni za usputni razgovor. I to ne samo među partnerima, već i u sopstvenim redovima.

Pobjednik izbora sada će, kao svojevremeno od kraja 2016. do 2020. godine, postavljati pravila igre. Dobio je podršku koja mu daje prostor da odluči ko će biti dio vlasti, ko će ostati u drugom planu, ali i ko će unutar samog SNSD-a imati političku težinu.

Lista za pravdu i red i njen lider Nebojša Vukanović sinoć su se, kako su i sami priznali, poslije 20 godina zapitali „šta to rade, jer ih je narod ponovo kaznio na izborima“. Očigledno, ni ovoga puta, Hercegovci u Vukanovićevoj listi nisu prepoznali potencijal za ozbiljniji rezultat. Osvojili su taman toliko da dobiju jednog poslanika direktno, a zahvaljujući rezultatu širom Republike Srpske još dva kompenzaciona mandata. U svakom slučaju, jedan manje nego prije četiri godine.

Onaj četvrti mandat za koji su tvrdili da su ga osvojili ipak je, po izbornoj matematici, u stoprocentnom vlasništvu Igora Crnatka iz PDP RS.

A razmjera pada ove liste najbolje se vidi u brojkama. Sa oko 7.150 glasova prije četiri godine pali su na oko 3.900. Potpuni fijasko. Toliki da bi ostavka lidera partije u normalnim političkim okolnostima bila najmanje što bi se očekivalo nakon ovakvog rezultata. Međutim, pošto u Listi za pravdu i red nemaju partijske organe kroz koje bi se takva odluka formalno i politički sprovela, teško je očekivati da će ostavka ugledati svjetlo dana.

Ipak, nešto će se morati mijenjati. Lazar Radan sada ima priliku da preuzme dio odgovornosti i pokaže da li je spreman da iskoristi prostor koji mu se otvorio. S druge strane, u političkom životu, bar neko vrijeme, građani više neće gledati Nebojšu Vukanovića u istoj ulozi u kojoj su ga gledali godinama.

Ni SDS više ne može da računa na staru formulu po kojoj je Gacko njegov siguran bastion. Marinko Božović čak ni tamo nije uspio da pobijedi. O rezultatima u Trebinju, Nevesinju i Foči teško je i trošiti previše riječi.

Ljubiša Petrović je već isključen iz stranke, a u Hercegovini se, nakon ovakvog rezultata, bar očekuju ostavke i smjene onih koji su najavljivali mnogo više i u takav rezultat vjerovali.

Ono što su njihovi politički protivnici mjesecima odbacivali kao gotovo nemoguć scenario, SPS i Maksim Skoko pretvorili su u vrlo konkretan rezultat. Dok su rivali sumnjali da uopšte mogu do mandata, ljudi koji su se bavili izbornim procjenama uoči izbora jasno su ih svrstavali među one koji će sigurno osvojiti poslanički mandat.

I ne samo da su do njega došli, već su napravili rezultat za poštovanje, posebno u Gacku, ali i u drugim gradovima i opštinama Izborne jedinice devet. Svakako će SPS sada biti politički faktor koji će se i te kako pitati.

Politika je ponekad čudna stvar: nekome za mandat trebaju hiljade glasova, a nekome koalicija. Za široku koaliciju SP–DEMOS–NDP dovoljno je reći da su sada zajedno osvojili oko 3.800 glasova, dok su prije četiri godine imali čak 7.250. Na njihovu sreću, i ovoga puta imaće poslanika u Narodnoj skupštini Republike Srpske, i to zahvaljujući koalicionoj matematici, jer su im mandat sa oko 1.300 glasova donijeli DEMOS i NDP.

Pokretu Sigurna Srpska Draška Stanivukovića ni „fudbalski magovi“ iz Beograda nisu pomogli da u Hercegovini osvoji mandat. Doduše, u nekim drugim izbornim jedinicama uspješnije su izvršili zadatak koji im je povjeren iz Beograda. Ali Hercegovcima se, očigledno, ne mogu tek tako dovoditi ljudi, pakovati liste i očekivati da birači samo potvrde ono što im je ponuđeno.

Po onoj narodnoj – svako je dobio onoliko glasova koliko, po ocjeni birača, i vrijedi. Više sreće drugi put.

Za ostale partije nema se mnogo šta dodati. Cenzus od tri odsto prešle su i Ujedinjena Srpska i koalicija NPS–DNS. Dok je US uspjela da popravi ukupan rezultat za oko 900 glasova, potpuni sunovrat doživjela je Banjac–Nešić koalicija, koja je pala za oko 3.100 glasova.

A tek o Narodnom frontu Jelene Trivić ne treba mnogo govoriti. Mnogi su očekivali da sinoć, prije nego što skeneri obrade rezultate, proglase pobjedu. Ovoga puta – ni riječi. Nisu doveli čak ni trubače. Biće da su, poslije svega, zaista uspjeli da pobijede sami sebe.