
Odnosi između Londona i ostalih konstitutivnih dijelova države ulaze u novu, krajnje neizvjesnu fazu. Zahtjevi za većom autonomijom, novim plebiscitima i konačnom nezavisnošću postaju sve glasniji u Edinburgu, Kardifu i Belfastu.
Politički presedan predstavlja samit u Kardifu, gdje su se okupili lideri Škotske nacionalne partije (SNP), velškog Plejd Kamrija (Plaid Cymru) i sjevernoirskog Šin Fejna (Sinn Féin). Ovo je prvi put od uspostavljanja devolucije da sve tri nacije izvan Engleske istovremeno predvode političke snage čiji je osnovni program nacionalno samoopredjeljenje. Prema najavama, cilj sastanka je potpisivanje zajedničkog memoranduma kojim se od Vestminstera zahtijeva otvaranje procesa temeljnih ustavnih reformi, prenosi Buka.
Škotska kao glavno žarište
Iako su Škoti na referendumu 2014. godine odbili nezavisnost (55 prema 45 odsto), pitanje državnog statusa nikada nije skinuto sa dnevnog reda. Istraživanja javnog mnjenja konstantno pokazuju tijesnu podršku samostalnosti, koja se trenutno kreće oko 47 odsto.
Ključni pravno-politički čvor ostaje odluka Vrhovnog suda Velike Britanije iz 2022. godine, kojom je utvrđeno da parlament u Edinburgu nema zakonsko ovlašćenje da samostalno raspiše referendum bez saglasnosti Londona. Dok Edinburg insistira na demokratskom pravu birača da odlučuju o svojoj sudbini, centralna vlast ponavlja da je očuvanje teritorijalnog integriteta u isključivoj nadležnosti centralnih institucija.
Buđenje Velsa i irska jednačina
Politička karta Britanije značajno se promijenila nakon što je Plejd Kamri preuzeo vođenje vlasti u Velsu, čime je velški separatizam iz sfere kulturnog aktivizma prerastao u konkretnu parlamentarnu borbu. Iako podrška punoj nezavisnosti Velsa trenutno iznosi oko 32 odsto, fokus javnosti se pomjerio sa pitanja „koliko ovlašćenja ustupiti” na pitanje ima li London uopšte pravo na posljednju riječ.
Sa druge strane, Sjeverna Irska ima pravno najčistiji mehanizam:
Sporazum na Veliki petak: Sporazum iz 1998. godine izričito omogućava referendum o ujedinjenju Irske ukoliko procjena pokaže da većina građana želi takav ishodi. Za promjenu granica potrebna je dvostruka većina — u Sjevernoj Irskoj i Republici Irskoj.
Međunarodni kontekst: Temu je nedavno podgrijao i američki predsjednik Donald Tramp podrškom ideji ujedinjene Irske tokom boravka na Ostrvu, iako je irski premijer Mihol Martin upozorio da političke prilike za taj korak još nisu u potpunosti sazrele.
Da li se unija zaista raspada?
Bregzit je zadao dubok udarac koheziji Ujedinjenog Kraljevstva — naročito u Škotskoj, koja je većinski glasala za ostanak u Evropskoj uniji, čime je produbljen osjećaj da Vestminster nameće strateške odluke protivno volji manjih nacija.
Ipak, analitičari upozoravaju da snaga nacionalnih partija ne znači automatski i glas za otcjepljenje na referendumu. Građani za ove partije često glasaju zbog lokalne socijalne politike i ekonomije.
Ujedinjeno Kraljevstvo se neće raspasti preko noći kroz jedan referendumski šok. Opasnost po London leži u puzećoj eroziji autoriteta — procesu kroz koji Vestminster konstantno gubi poluge uticaja, dok nacije preuzimaju sve više suvereniteta. Pitanje više nije da li sistem iz 18. vijeka treba mijenjati, već hoće li se istorijski proces završiti federalizacijom ili stvaranjem potpuno novih nezavisnih država.
Šta Vi mislite o ovome?