Kucanje u drvo.jpeg

Koliko puta ste kucnuli u drvo da „ne čuje zlo”, dunuli u svjećice prije nego što presiječete rođendansku tortu ili bacili novčić u fontanu? Iako većina ljudi danas ove poteze pravi potpuno mehanički, iza ovih svakodnevnih gestova kriju se vijekovi starih vjerovanja i narodnih predanja.

Kucanje u drvo za tjeranje loše sreće

Kada izgovorimo nešto lijepo o svom zdravlju ili uspjehu, gotovo instinktivno potražimo drvenu površinu kako ne bismo „izazvali sudbinu”.

Ovaj običaj vuče korijene iz davnih, prethrišćanskih vremena kada su ljudi vjerovali da u drveću obitavaju dobri duhovi i natprirodne zaštitničke sile. Dodirivanje ili kucanje u drvo bio je ritualni način da se ti duhovi probude, zatraži njihova zaštita ili da se zlim silama onemogući da čuju pohvale i nanesu uroke. Vremenom je magijsko značenje izblijedjelo, ali je pokret ostao duboko ukorijenjen u svakodnevici.

Duvanje svjećica i zamišljanje želje

Rođendansko slavlje gotovo je nezamislivo bez torte sa svjećicama. Prema opšteprihvaćenom vjerovanju, želja koju zamislimo u tom trenutku ostvariće se isključivo ako uspijemo da jednim dahom ugasimo sve plamičke.

Svjeće su kroz istoriju imale duboku simboliku — povezivane su sa plamenom kao izvorom života, molitvama i zaštitom od tame. Dim ugašene svjeće nekada se tumačio kao simbol koji molitve i želje slavljenika odnosi direktno ka nebesima, što je vremenom preraslo u omiljeni dio svake rođendanske proslave.

Novčić u fontani — darivanje izvora života

Bacanje sitnog novca u fontane, jezera ili bunare tradicija je kojoj rijetko ko odoli tokom putovanja ili šetnje gradom.

Ovaj ritual ima korjene u prastarim obredima kada je voda smatrana svetinjom i izvorom opstanka čitave zajednice. Kako bi izvori ostali pitki i izdašni, ljudi su bogovima vode prinosili darove u vidu vrijednih predmeta ili novčića. Danas je taj postupak pojednostavljen: novčić se prebaci preko ramena, pomisli se želja i nastavi dalje, uz tihu nadu u dobru sreću.

Zašto kažemo „nazdravlje” kada neko kine?

Fraza koju izgovaramo čim neko u našoj blizini kine ima mnogo ozbiljniju istorijsku pozadinu nego što je samo savremeni bonton.

U prošlosti se kijanje povezivalo sa naglim napadom bolesti, a u vrijeme velikih epidemija poput kuge u Evropi, kijanje je često bilo prvi znak fatalne zaraze. Zbog toga je želja za zdravljem imala ulogu duhovne zaštite i svojevrsne molitve za život oboljelog. Pored toga, u nekim mitologijama vjerovalo se da prilikom snažnog kijanja duša može na trenutak da napusti tijelo, pa je riječ ozdravljenja služila da se odbiju loši uticaji. Iako je medicina odavno objasnila fiziologiju kijanja, pozdrav je opstao kao jedan od najnepokolebljivijih dijelova opšte kulture.