Kamion njemacka.jpeg

Život u kabini od četiri i po kvadrata: Vozač iz Njemačke otkrio kako zaista izgleda ovaj posao

Slavko Janković, koji godinama živi i radi u Njemačkoj, već dugo je za volanom kamiona. Iako se ovaj posao često posmatra kroz prizmu dobre zarade i putovanja Evropom, on kaže da stvarnost donosi mnogo više od toga – slobodu, prijateljstva i brojne avanture, ali i usamljenost, rizik i odricanje od porodice.

„Ako pitate kolege zašto voze kamion, većina će vam reći da je to zbog ostvarivanja dječačkih snova. Naravno, tu su i ekonomski razlozi, ali o parama ćemo kasnije. Ono pravo nastaje tek kada zatvorite vrata kabine“, kaže Janković.

Kada vozač preuzme kamion težak i do 40 tona i dugačak više od 16 metara, njegov život počinje da se prilagođava potpuno drugačijem ritmu.

„Tek sa ovog sjedišta počinjete da shvatate kako društvo zapravo funkcioniše, kako radi ekonomija i koliko je transport sastavni dio života svih nas“, objašnjava on.

Organizacija je ključ svega

Život profesionalnog vozača ne diktira klasičan raspored, već tahograf i zakonska pravila.

Janković objašnjava da radni dan može trajati do 13 sati, a u određenim situacijama i 15, dok je vrijeme aktivne vožnje ograničeno. Nakon najviše četiri i po sata vožnje, vozač mora napraviti pauzu od najmanje 45 minuta.

Zbog toga je dobra organizacija jedan od najvažnijih dijelova posla.

„Nije sramota pitati, koliko god godina iskustva imali. Možda vam se učini da je u pitanju neka prosta stvar, ali to pitanje vas često spasava od banalnih problema, pa sve do ozbiljnih komplikacija“, kaže Janković.

Posao, kako dodaje, donosi i brojna poznanstva i prijateljstva koja traju godinama.

Pet dana života spakovano u kabinu

Za mnoge vozače kamion nije samo sredstvo za rad već i privremeni dom.

„Cijela sedmica, kod nekih kolega i mjesec dana života, spakovana je u ta četiri i po kvadrata“, priča Janković.

Nedelju koristi za pripremu hrane za narednih pet dana. U kabini su mu frižider, aparat za kafu, džezva, tiganj i šerpa.

Dan počinje ranije nego što bi većina ljudi željela – kafom, doručkom, higijenom i pripremom za novi dan na putu.

Najteži dio je daleko od porodice

Ipak, iza svih kilometara i slobode koju kabina pruža postoji jedna strana ovog posla koja najteže pada.

„Dođe trenutak kada vam zafali porodica koja je kilometrima daleko od vas. Tada se pitanja sama javljaju – da li su dobro, da li su lijepo spavali, da li im nešto fali, mogu li bez vas, da li vi njima nedostajete“, kaže on.

Upravo to, ističe, predstavlja najteži dio života profesionalnog vozača.

„Ovo emotivno čovjeka razara. Obriše se koja suza i krene se dalje sa mišlju – samo još ovu godinu i prekidamo.“

Ipak, postoji i druga strana. Kada se čovjek navikne na kabinu, put i specifičan osjećaj slobode, nije lako ostaviti sve to iza sebe.

Krađe i opasnosti dio su posla

Bezbjednost je posebna priča.

Vozači međusobno razmjenjuju informacije o sigurnim parkinzima, rizičnim područjima i situaciji u zemljama kroz koje prolaze.

„Od krađe se nikada ne možete stopostotno spasiti“, kaže Janković.

Prema njegovim riječima, pojedine kolege su doživjele pljačke dok su spavale, a bilo je i slučajeva u kojima su lopovi koristili gas kako bi onesposobili vozače u kabini.

To je, kako ističe, surova strana ovog posla o kojoj se mnogo manje govori.

Godišnja zarada do 48.000 evra

Na kraju dolazi pitanje koje mnoge najviše zanima – koliko se zapravo zarađuje.

Janković kaže da sve zavisi od kompanije, vrste transporta, dogovora sa poslodavcem, iskustva i znanja jezika.

Okvirna godišnja zarada, prema njegovim riječima, kreće se od 40.000 do 48.000 evra.

„Pare jesu dobre za naše uslove, ali sada, kada ste vidjeli šta sve stane u ta četiri zida i koliko odricanja ovaj posao nosi, sami procijenite da li je svaki taj evro lako zarađen“, zaključuje Janković.