Samo jedna država može sama da prehrani stanovništvo: Evo gdje je BiH

Samo jedna država na svijetu može sama prehraniti svoje stanovništvo: Evo gdje je BiH

Svaka država voli da govori o prehrambenoj sigurnosti i domaćoj proizvodnji, ali je u praksi situacija mnogo složenija nego što izgleda.

Istraživanje Univerziteta u Getingenu i Edinburgu, koje je obuhvatilo 186 zemalja, pokazalo je da većina država ne može iz vlastite poljoprivredne proizvodnje da pokrije sve preporučene grupe hrane potrebne za uravnoteženu ishranu stanovništva, prenosi Buka.

Prema analizi objavljenoj u časopisu Nature Food, postoji samo jedan izuzetak — Gvajana. Ona je jedina zemlja koja može da pokrije svih sedam ključnih grupa hrane iz domaće proizvodnje.

Riječ je o osnovnim skrobnim namirnicama kao što su hljeb, riža i krompir, zatim mesu i mliječnim proizvodima, ribi, mahunarkama, orašastim plodovima, voću i povrću.

Odmah iza Gvajane nalaze se Kina i Vijetnam, koji pokrivaju šest od sedam grupa, dok većina ostalih zemalja u većoj ili manjoj mjeri zavisi od uvoza.

U velikom dijelu svijeta prisutna je samo djelimična samodovoljnost. Mnoge države uspijevaju da proizvedu tek nekoliko grupa hrane, a više od trećine njih pokriva najviše dvije od sedam osnovnih kategorija.

To znači da se svakodnevna ishrana velikog dijela stanovništva oslanja na globalnu trgovinu.

Problem nije samo u tome šta se proizvodi, već i koliko je sistem snabdijevanja oslonjen na mali broj dobavljača. Kada se snabdijevanje koncentriše, raste i ranjivost sistema.

Ratovi, političke krize ili zabrane izvoza mogu brzo poremetiti dostupnost hrane. Tako, na primjer, Sjedinjene Američke Države imaju važnu ulogu u snabdijevanju dijela Kariba i Centralne Amerike, dok su Rusija, Ukrajina i Evropska unija ključni izvoznici pšenice prema Bliskom istoku i Sjevernoj Africi.

Šest država nalazi se u posebno nepovoljnoj situaciji. Avganistan, Ujedinjeni Arapski Emirati, Irak, Makao, Katar i Jemen ne pokrivaju nijednu od sedam grupa hrane.

Kada je riječ o Bosni i Hercegovini, ona se u ovom istraživanju ne nalazi među zemljama sa visokom prehrambenom samodovoljnošću, ali ni među najugroženijima.

Njena pozicija može se opisati kao ograničena i djelimična samodostatnost u nekoliko ključnih grupa hrane.

Domaća proizvodnja relativno dobro pokriva meso i mliječne proizvode. U manjoj mjeri BiH može zadovoljiti i dio potreba za žitaricama.

Najveće slabosti su u ribi i ribljim proizvodima, gdje je zemlja gotovo u potpunosti oslonjena na uvoz, kao i u mahunarkama i orašastim plodovima, gdje domaća proizvodnja ostaje ograničena.

Kada je riječ o voću i povrću, istraživanje pokazuje da su oni relativno dostupni u sezoni, ali se tokom zimskih mjeseci u velikoj mjeri oslanjaju na uvoz. To smanjuje ukupan stepen samodovoljnosti na godišnjem nivou.

Zaključak istraživanja je da BiH, ukupno posmatrano, spada u grupu zemalja koje mogu pokriti oko tri do četiri od sedam ključnih kategorija hrane, ali bez stabilne samodovoljnosti tokom cijele godine.

Ipak, BiH ima mnogo veći potencijal. Zahvaljujući prirodnim resursima, mogla bi ne samo da prehrani vlastito stanovništvo, već i da bude ozbiljan izvoznik hrane.

Problem je što taj potencijal ostaje nedovoljno iskorišćen zbog neuređenog sistema i slabog planiranja.

Zbog toga se BiH nalazi u sredini — dovoljno stabilna da nema ozbiljnih nestašica, ali dovoljno zavisna da svaki poremećaj na svjetskom tržištu brzo osjeti kroz cijene hrane.

Ukoliko se pristup ne promijeni, ta „zlatna sredina“ mogla bi ostati trajna pozicija — bez gladi, ali i bez stvarne prehrambene sigurnosti i otpornosti.