U Kulturnom centru održana je promocija knjige „Pedeset dvoje“, autora Dragiše Ilisića. Knjiga je posvećena nevino stradaloj djeci Osnovne škole u Šagrovcu, ubijenoj 7. februara 1942. godine.
Autor knjige, profesor srpskog jezika i književnosti Dragiša Ilisić, naglasio je da se u okviru projekta Dani sjećanja na žrtve u Drugom svjetskom ratu koji se obilježava u srednjim školama, ove godine govori o šagrovačkim đacima koji su stradali u selima Šagrovac Motike i Drakulić.
„Bio sam, prije svega, motivisan strahotama tog zločina u šargovačkoj školi. Pokretač su mi bili učenici kojima sam predavao i koji su bili kreativni u mogućnosti i kapacitetu da i ja iz sebe iznjedrim jedan dio što nosim. Nosim praktično jednu vrstu porodične i nacionalne tragedije jer sam potomak žrtava sa Kozare, logora Stara Gradiška, Jasenovac. Važna je kultura sjećanja jer bi to bila jedna vrsta škole koja bi trebala da nauči i mlade generacije da nam se neke stvari ne ponavljaju. Da izbjegnemo bilo kakvu mogućnost ponavljanja zločina nad našim narodom koji nije vezan samo za Jasenovac i Banjaluku već i za ova hercegovačka područja. Poznate su jame u Hercegovini i sva stratišta na području BiH su dio velike opomene“, kazao je Ilisić.
Na predstavljanju knjige je rečeno da se ne govori samo o prošlosti, već da se svjedoči da su ovi mališani „vaskrsli pravoslavci“ čiji likovi i imena od Vidosave i Radmile do Milorada, Zdravka, Dušana, Milivoja i mnogih drugih nastavljaju da žive kroz nas.
Profesor Slađana Škrivan je istakla da svaka pjesma personalizuje jednu nevinu žrtvu kroz njihova imena i nerealizovane živote.
„Poezija u zbirci 52 služi kao snažan otpor zaboravu. Umjesto broja 52, autor po imenu navodi svako dijete od Radojke i Simeuna do Živke i Milivoja. Svako ime nosi svoju priču. Kroz njihova vaskrsnuća, oni opet dobijaju svoje mjesto u svijetu, svoje ljudsko lice. Poezija nam omogućava da Milorada upoznamo ne kao žrtvu, već kao nestašnu, pametnu glavicu koja čupa djevojčice za kikice, ili Radmilu kroz toplinu babine kuhinje i miris proje i pekmeza. Dušan prestaje biti broj kada ga pjesma opjeva kao očevu dušu i nekoga koga otac čuva kao oči u glavi. Dok se Zdravka kroz pjesmu vraća u trenutak svog krštenja gdje su je roditeljii i kum vidjeli kao ikonu slavsku i jeliku“, rekla je Škrivan.
Na predstavljanju knjige govorio je i istoričar Predrag Lozo.
Stihove su čitali učenici OŠ „Sveti Vasilije Ostroški i Tvrdoški”: Andrea Nosović, Sara Ilić i Slobodan Nadaždin.
Knjiga je izašla u izdanju Srbskog sabranje „Baštionik“ (Banjaluka) I Zadužbine „Knez Miroslav Humski“ (Trebinje).
RADOJKA
Radojka!
Rado!
Radojčice!
Rado te majka zadojila,
Odojila,
Pa od grudi odvojila.
S majčinog mlijeka klasala,
za školu Radojka stasala.
'Ajde u školu,
Radosti majčina!
Ćeri moja!
Mlijeko moje, moje žito!
Radojka!
Šta Vi mislite o ovome?