Skolske uniforme.jpeg

Školske uniforme u Srpskoj: Rešenje za socijalne razlike ili gušenje kreativnosti?

Pitanje uvođenja školskih uniformi ponovo je podgrejalo javnost u Republici Srpskoj, otvarajući duboku debatu između zagovornika discipline i zaštitnika dečje individualnosti. Dok neki u jednoobraznom oblačenju vide spasenje od vršnjačkog nasilja, stručnjaci upozoravaju da se suštinski problemi ne mogu riješiti „prekrivanjem“ garderobe.

Dva suprotstavljena stava: Direktor protiv psihologa

Miroslav Popržen (direktor OŠ „Sveti Sava“, Banjaluka):

• Socijalna jednakost: Smatra da bi uniforme smanjile vidljive razlike u imovinskom statusu roditelja, što je često povod za maltretiranje.

• Manje nasilja: Ukazuje na to da je garderoba danas često motiv za sukobe među đacima.

• Kompromisno rješenje: Predlaže da to ne budu klasične uniforme, već majice sa amblemom škole, kako bi se izbjegao osjećaj krutosti.

Aleksandar Milić (psiholog):

• Sputavanje kreativnosti: Naglašava da današnja djeca teško prihvataju nametanje i da kroz izbor odeće izražavaju svoju ličnost.

• Rad na mentalnom zdravlju: Tvrdi da se nasilje rješava edukacijom i radionicama „zdravog odrastanja“, a ne oblačenjem mantila.

• Status nastavnika: Ključ je u poboljšanju položaja prosvjetnih radnika i uvođenju sadržaja (sekcija) koji bi zaokupili dječiju pažnju.

Šta nedostaje našim školama?

Prema ovim stavovima, jasno je da sama uniforma ne može biti „čarobni štapić“. Psiholozi ističu da su djeci potrebniji sadržaji koji ih uče:

1. Opštoj i ekokulturi;

2. Mentalnoj higijeni i međuljudskim odnosima;

3. Saobraćajnoj kulturi i zdravim navikama.