ckalja tb.jpeg

Trebinje je oduvijek imalo posebnu filmsku čar.Od tridesetih godina prošlog vijeka, kada je njemačka produkcija snimala operetu „Baron Ciganin“, cijeli grad postao je statista – od Leotara do živopisnih ulica.Dugi niz godina Trebinje je bilo „nevidljivi glumac“: ponekad ljepuškast i zavodljiv, ponekad nedoživljen, ali uvijek tu, na celuloidnoj traci koja čuva uspomene.

1954. godine grad je bio kulisa za film „Kuća na obali“, a pet godina kasnije i za ostvarenje Františeka Čapa „Vrata ostaju otvorena“, u kojem se na početku filmske karijere pojavila i Milena Dravić.

Trebinje, međutim, nije uvijek dobijalo glavnu ulogu, ponekad je njegova ljepota bila tek okvir za priču.

Svoj treći filmski život Trebinje je doživjelo sredinom šezdesetih godina, kada je jugoslovenska koprodukcija sa inostranstvom snimala vestern „Najveća avantura Old Šeterhanda“ u popovopoljskom Fortu Grand i na Zupcima u „Golden Hilsu“.Kaubojsko naselje i stotine statista, konji, brijačnice i kafane vratili su grad dvjesta godina unazad, u pustolovnu divljinu „Divljeg zapada“.

Samo godinu dana kasnije, u Trebinju je snimana i komedija „Put oko sveta“, prema istoimenom djelu Branislava Nušića.

Poznati jugoslovenski komičar Miodrag Petrović Čkalja bio je dio ove filmske ekipe.U filmu je tumačio ulogu Jovančeta Micića, a među članovima ekipe bio je najpopularniji.

Popularni komičar je tada posvetio čitaocima „Glasa Trebinja“ fotografiju sa snimanja i preko ovog lista pozdravio građane Trebinja, poželivši gradu dalji napredak i sve najljepše.

Danas, dok šetamo Trebinjem i gledamo Leotar, Trebišnjicu i stara kamenita jezgra, lako je zamisliti da smo statisti u nekom starom filmu.Grad koji je prolazio kroz kamere, reflektore i rediteljske upute i dalje zrači filmskim šarmom, onim istim koji su ga učinili pionirskim hercegovačkim filmskim gradom.