Veliko interesovanje za promociju knjige „Popovo, dolina suza: Ustaški zločini u II svjetskom ratu“ Sima Radića

U Muzeju Hercegovine promovisana je knjiga „Popovo, dolina suza: Ustaški zločini u Drugom svjetskom ratu“ autora istoričara Sima Radića.

Radić je muzejski pedagog i zaljubljenik u lokalnu istoriju, a u centru njegovih istraživanja pretežno je područje Popovog polja, o kome piše i u svom prvom romanu.

Sticajem okolnosti niko od njegovih bližih srodnika nije stradao u ustaškim jamama, a bilo je slučajeva indirektnih žrtava.

„Moja baba je izgubila brata koji je imao godinu dana kada je preminuo u zbjegu u Bjelasnici ljeta 1941. godine i on je jedna od indirektnih žrtava. Slušajući o stradanju u Popovom polju i čitavoj Hercegovini, koja je izuzetno stradala u Drugom svjetskom ratu, ja i mlađi naraštaji smo odrastali uz priče o jamama, o sklanjanju nejači u zbjegove koja je boravila pod vedrim nebom bez hrane i vode, o načinu njihovog preživljavanja, sklanjanja od različitih vojski. Kod mene se u tom najranijem uzrastu javila ljubav prema istoriji i tada sam izabrao svoj budući poziv“, rekao je Radić.

Odrastao je uz pradjeda koji je bio savremenik i učesnik tih događaja, a uspio je da izbjegne jamu.

„Tada sam upijao priče i počeo da bilježim neke podatke, a on je preminuo kada sam imao jedanaest godina. Sve me to zanimalo, a to sam iskoristio dobrim dijelom u ovoj knjizi. Nemam nikoga ko je stradao u jami, koji je stradao od ustaške kame, ali ovo je jedan moj dug prema užem zavičaju iz kojeg potiču moji roditelji. Smatrao sam da je ovo nešto najmanje što mogu da učinim da se ove žrtve ne zaborave“, objasnio je Radić.

Dosta dugo je razmišljao da piše nešto vezano za Popovo polje, ali prije dvije godine u razgovoru sa članovima Udruženja Ržani Do, koje okuplja potomke stradalih, pojavila se inicijativa da se napravi jedinstveni spisak stradalih od strane ustaša.

„Razmišljali smo da to bude brošura, jedan uniforman spisak, ali smo zaključili da bi bilo najbolje da postoji tekstualni dio koji sam uradio. On zajedno sa spiskom čini knjigu. Na taj način sam stavio svjedočenja koja sam čuo u svom djetinjstvu, ali sam razgovarao i sa drugim potomcima stradalih. Svima se zahvaljujem jer je to doprinijelo da se uobliči čitava knjiga“, jasan je Radić.

Knjiga ima 144 stranice i osmišljena je tako da ima predgovor, geografski opis za čitaoce koji su sa strane da imaju predstavu gdje se nalazi Popovo polje i geografska cjelina.

„Naveo sam istorijski pregled od praistorije do 1941. godine. Jedno poglavlje sam posvetio ustaškoj politici genocida da se vidi kakva je bila politika NDH prema Srbima (jednu trećinu ubiti, jednu trećinu protjerati, a jednu trećinu pokatoličiti). Nakon toga ide poglavlje 'Krvava 1941. godina' u kome sam obradio sve tragične događaje od juna do avgusta kada se desio pokolj u selu Čavaš. Tu sam obradio i pojedinačne ustaške zločine, a dotakao sam se i sahrane stradalih Srba sa područja Dubrovnika koji su pobijeni u Rudinama (Pelješac), a sahranjeni su u Zavali. Fokusirao sam se na to jer su među njima bila i trojica iz Popovog polja i to sveštenik Vasilije Kovačina koji je rođen u Mostaru, ali je njegov otac bio porijeklom iz Sedlara“, kazao je Radić.

Nakon toga u knjizi slijedi poglavlje "Posljednji ustaški udar" jer do 1944. godine nema zabilježenih ustaških akcija i napada na srpska sela.

„U septembru mjesecu su se desili zločini u selu Veličani i nakon toga izvršena je deportacija Srba iz sela Ravno (porodice Kralj i Salata) u Jasenovac i tamo su završili svoje živote. Posebno poglavlje je posvećeno 'Sjećanju na na stradale i ekshumaciju'. Od podizanja spomenika u selu Čavaš pedesetih godina prošlog vijeka (prvi spomenik koji je podignut i čije je otkrivanje pratio vjerski obred koji je predvodio mitropolit Vladislav) do otvaranja jame Ržani Do 1990. godine. Tako se pokrenuo talas eshumacija i na Pandurici, Bivolje. brdu, Šumancima... Na kraju imamo poglavlje koje donosi spisak stradalih Srba, njih 368 imenom i prezimenom. To je suština ove knjige da svaka žrtva koja se u prethodnim vremenima pominjala kao brojka zapravo da se nazove imenom i prezimenom. Na taj način ćemo doprinijeti očuvanju kulture sjećanja“, objašnjava Radić.

Autor je tokom svoga istraživanja naišao na rečenicu da dok se ne navedu imena i prezimena to su samo statistički podaci. Na ovaj način se ima dokaz o stradanju tog pojedinca, te se sprečava da žrtve padnu u zaborav.

„Postojali su spiskovi koji su urađeni i objavljeni i ranije, ali sam se trudio da nađem podatke o godini rođenja, mjestu stradanja, ako su u pitanju bile žene da navedem djevojačko prezime, iz kojeg su sela bile i stradale u selu gdje su se udale. Trudio sam se da napravim popis žrtava mada je to zahtjevan posao jer mi ne možemo pričati o konačnom spisku. Knjiga je izašla prije dva mjeseca i javljali su mi se ljudi da mi kažu da su dvojica, trojica, umrli od gladi, iscrpljenosti, a njih nema ni u jednoj dosad postojećoj evidenciji. Pogotovo djece koja su od gladi i loših uslova života stradala i podlegla, ali bilo je i staraca. Trudio sam se da dopunim spiskove novim imenima i podacima, a ako stavite i pet novih imena to je značajan poduhvat jer ste spasili te žrtve od zaborava“, poručio je Radić.

Literatura koju je koristio za pisanje knjige je mnogobrojna jer su brojni naslovi vezani za stradanje Hercegovine u Drugom svjetskom ratu.

Koristio se literaturom poput Sava Skoka, knjigama koje se bave ustaškom politikom genocida, knjigom Boža Slavića „Popovo polje u NOB“, spiska Sava Stijačića „Trebinjci pali u borbi za slobodu“, radova iz različitih zbornika.

„Najznačajnija ja arhivska građa koja se čuva u Muzeju Hercegovine kao Fond Vasa Gluhajića koji do sada nije objavljivan i istražen. Vaso je iz sela Drijenjani i bio je jedan od najmlađih boraca Desete hercegovačke brigade, a bio je uključen u odbor za vađenje posmrtnih ostataka iz jame Ržani Do. Dokumentacija, koju su njegovi potomci poklonili Muzeju Hercegovine, značajno je doprinijela pisanju ove knjige. Zatim foto-teka BiH jer postoji određen broj video materijala i fotografija koje se bave eshumacijom iz jame Jagodnjače na Ržanom Dolu. Taj materijal je značajan zato što su snimljena i svjedoćenja savremenika tih događanja 1941. godine, zatim potomaka, sinova, kumova, komšija stradalih ljudi. Tu su i svjedočenja koja je prikupio Manojlo Ćuk koji je to objavio u jednom zborniku koji je posvećen stradanju Srba u NDH“, završio je Radić.

Pred čitaocima knjige našli su se neki podaci koji do sada nisu poznati široj javnosti, a u narednom periodu će izaći dopunjeno izdanje jer se u međuvremenu došlo do novih podataka.

Na promociji su govorili moderator Petar Milošević i direktor Muzeja Hercegovine Ivana Grujić.

Knjiga „Popovo, dolina suza: Ustaški zločini u ydrugom svjetskom ratu“ je izašla zahvaljujući Zadužbini „Knez Miroslav Humski“ i Muzeju Hercegovine.

Sav prihod od prodaje knjige, autor će donirati za uređenje i održavanje jame Ržani Do i spomenika u selu Čavaš.