„Temu“ zadaje težak udarac obućarskoj industriji u BiH

SARAJEVO – Svjetska ekonomska kriza, pad potrošnje i nelojalna konkurencija gurnuli su obućarsku industriju u jedan od najtežih perioda u posljednjih nekoliko decenija, što najbolje pokazuju puna skladišta, otkazane ili odgođene narudžbe, uz istovremeni rast troškova poslovanja i nedostatak radne snage.

Domaća preduzeća, koja su godinama bila oslonjena na izvoz u zemlje Evropske unije, sve teže se nose sa jeftinijom proizvodnjom iz Azije i nekontrolisanim uvozom putem onlajn platformi, zbog čega je oporavak sektora neizvestan i tokom ove godine.

Vlasnik kompanije „Sanino“ iz Dervente Radovan Pazurević izjavio je da je prošla godina bila jedna od najtežih u dosadašnjem poslovanju ove firme.

„Razlozi su brojni, od globalne svjetske krize do prezasićenosti tržišta. Prethodnih godina intenzivno smo radili za velike svjetske kompanije koje su u međuvremenu značajno napunile svoja skladišta“, rekao je Pazurević za „Glas Srpske“.

On je naveo da je pad kupovne moći, prije svega u zapadnim zemljama, doveo do smanjenja potrošnje i interesovanja za kupovinu, što se direktno odrazilo i na domaće proizvođače.

„Trgovine i robne kuće ne povlače ugovorene količine, pa veliki broj firmi ima visoke zalihe obuće u skladištima“, naveo je Pazurević.

Prema njegovim riječima, evropske kompanije se sve više okreću azijskom tržištu, što dodatno otežava položaj domaćih proizvođača.

„Naši konkurenti su zemlje sa mnogo nižom cijenom rada i lakšom dostupnošću radne snage, poput Vijetnama, Indije i Kine, kojima evropski partneri sve češće povjeravaju poslove“, istakao je Pazurević.

Govoreći o zaposlenima, naveo je da je smanjen obim posla uslovio i manji broj radnika.

„I dalje je prisutan odliv radne snage, a starosna struktura je takva da nas u narednih pet godina očekuje ozbiljan problem, jer će biti sve manje zainteresovanih za rad u obućarskoj industriji“, upozorio je Pazurević.

Sličan stav iznio je i direktor banjalučke fabrike obuće „Bema“ Marinko Umičević, koji je prošlu godinu ocijenio kao izuzetno tešku, uz nepovoljne prognoze i za tekuću.

„Prošla godina je bila grozna, a bojim se da ova neće biti ništa bolja. Potrošnja obuće u Njemačkoj pala je na svega tri para po stanovniku godišnje, što je za industriju ogroman udar“, rekao je Umičević, ističući da je inflacija poništile sva povećanja.

Posebno je ukazao na, kako je naveo, razoran uticaj internet-platforme „Temu“ na domaću proizvodnju.

„Samo lani ta aplikacija „Bemu“ je koštala oko 300.000 KM. Cipele se prodaju za pet maraka, bez deklaracije, bez porijekla, bez podataka o materijalu i proizvođaču“, istakao je Umičević i naglasio da je neophodno zaštititi domaću proizvodnju.

Ipak, naveo je da su prošlu godinu završili bez dugova, ali, kako kaže, na „infuziji“.

Za ovu godinu najavio je razgovore sa ino-partnerima.

„Krećemo od nule. Peti uzastopni period bez ozbiljne zime u Evropi dodatno je smanjio prodaju“, kazao je Umičević, ne krijući zabrinutost, dodajući da čak 90 odsto proizvodnje „Beme“ završava na njemačkom tržištu.

Za razliku od većine proizvođača, fabrika obuće „Dermal“ iz Kotor Varoša nije značajnije pogođena padom potražnje na evropskom tržištu, te je, kako je naveo direktor Radenko Bubić, uspjela da zadrži stabilan obim posla tokom prošle godine.

„Povećali smo broj kupaca, što nam je omogućilo da tokom čitave godine imamo dovoljno posla i da prodaju povećamo za oko deset odsto u odnosu na 2024, iako je to i dalje manje nego u 2023. godini“, naveo je Bubić, koji je i novi ministar privrede i preduzetništva Republike Srpske.

On je istakao da su rastući troškovi jedan od ključnih izazova sa kojima se suočavaju proizvođači.

„Već imamo ugovorene poslove i popunjenu proizvodnju tokom čitave godine. Iako je bilo otkazivanja pojedinih naloga i kratkotrajnih zastoja u proizvodnji, uspjeli smo da dovođenjem novih kupaca nadomjestimo gubitke, iako taj proces traje i po nekoliko mjeseci“, rekao je Bubić, dodajući da prioritet ostaje zadržavanje radne snage.

Kada je riječ o radnicima, Marinko Umičević naglašava da se suočavaju sa hroničnim nedostatkom zaposlenih.

„Radnici odlaze u Hrvatsku, Sloveniju, Njemačku. Nema otkaznih rokova, nema obaveza. Nemamo više ni srednjih škola koje obrazuju obućare, pa ljude moramo sami obučavati. Danas nam je oko 70 odsto radnika sa osnovnom školom“, kazao je Umičević, dodajući da je raspisan konkurs za prijem 50 novih radnika.