Otac i dijete.jpeg
Postoje ljudi koje život ne štedi. Ne zato što su bezgrešni, već zato što su pogriješili, a potom pokušali da se promijene. Jedan takav čovjek danas vodi možda i najtežu bitku – borbu da ponovo bude otac svom sinu.

Njegova priča ne počinje idealno, ali počinje iskreno.

Veza je započela dok je ona studirala i iz te ljubavi rodio se sin. Kaže da je tada bio srećan i da je vjerovao da je to njegov novi početak. Sreća, međutim, nije dugo trajala. Njeni roditelji nikada nisu prihvatili njihovu vezu, a situacija se dodatno zakomplikovala kada je morao da ode na izdržavanje zatvorske kazne zbog djela počinjenog sedam godina ranije.

Sin je bio beba kada je otišao u zatvor na godinu dana. Tvrdi da ni tada nije odustao, da je pomagao koliko je mogao, ali po izlasku iz zatvora nije više bilo ni majke ni djeteta.

Majka se vratila roditeljima, koji su joj, kako navodi, pružili podršku, ali uz uslov da dijete ostane daleko od oca. On nije imao novac, uticaj ni zaštitu.

Prisiljen je da krene težim putem. Radio je u inostranstvu, oslanjao se na prijatelje i ljude dobre volje, samo da bi ostvario osnovno pravo – da ponovo vidi svoje dijete.

Nakon duge i iscrpljujuće borbe, dobio je pravo na viđanje koje na papiru djeluje kao pobjeda, ali u stvarnosti, kako kaže, više liči na kaznu. Jednom mjesečno, u prostorijama nadležnog centra za socijalni rad.

Ističe da ga je sramota što ne može sa sinom da prošeta gradom, da mu pokaže ko je njegov otac danas. Kaže da je sada potpuno drugi čovjek i da ga je život naučio koliko loše može biti, ali i kako se može izvući.

Danas, tvrdi, nastoji da bude primjer. Pomaže djeci u komšiluku, razgovara s njima, vodi ih na posao i uči da biraju pravi put. Želi da pokaže da se u životu više isplati biti dobar.

Ne traži osvetu, ne napada nikoga i ne govori loše ni o kome. Kaže da samo želi da ostvari svoja prava kao roditelj.

Njegove želje su jednostavne – da odvede sina na utakmicu Borca, da prošetaju Banjalukom, da mu pokaže grad u kojem je odrastao. Želi da ga upozna, nauči i zagrli bez nadzora i zidova.

Želja mu je i da sin dođe na krsnu slavu, da ga upozna baka koja godinama nije imala priliku da vidi unuče.

Mnogi Banjalučani ga poznaju i po humanitarnom radu, posebno višeočlane porodice kojima svoje molerske usluge ne naplaćuje.

Povodom ovog slučaja redakcija je kontaktirala nadležni centar za socijalni rad, ali odgovor do danas nije dobijen.