U galeriji Kulturnog centra održana je promocija knjige “Sa margine u visine” autora Aleksandra Gvozdenovića iz Beograda. Knjiga predstavlja zbirku autobiografskih zapisa, crtica i bilješki koje su svjedočanstvo pada i ponovnog uzdizanja čovjeka koji je šest godina kao beskućnik proveo na ulicama Beograda.
Gvozdenović, u mladosti golman fudbalskog kluba “Hajduk” sa Liona, u do srži iskrenoj ispovijesti podiže svojevrsni spomenik svim onim ljudima koji su za sve nas bili nevidljivi. Knjiga “Sa margine u visine” je svjedočanstvo mnogih ljudi koji su 2060. dana djelili istu sudbinu.
Prema riječima Gvozdenovića, ovo nije njegov prvi dolazak na jug Hercegovine.
"Veliki sam zaljubljenik u ovaj grad, grad jednog od najvećih pjesnika Jovana Dučića. Ova promocija za mene je posebna jer istorija ljubavi između mene i Trebinja je dugačka. Jednostavno, istorija i arhitektura ovog grada je neodoljiva", biranim riječima o Trebinju govori Gvozdenović.
Ovo je prva knjiga Aleksandra Gvozdenovića, autobiografsko djelo koje govori o jednom periodu u njegovom životu od 2013. do 2014. godine.
"Knjiga je pisana u prvom licu. Ljudi, junaci su potpisani imenom i prezimenom kako stvarno jesu, kao i adrese i svi događaji. Bilo je inspirativno, teško i emotivno raditi na knjizi, ali sam bio dužan da to uradim i da to iz mene izađe na pravi način. To je na neki način zahvalnost svim tim ljudima", rekao je Gvozdenović.
Razlog beskućništva su bili slabost, zavisnost, alkoholizam kao i negiranje toga.
"Kad to negiraš onda ti to jasno stavi do znanja kako je to jako i da jednom moraš da ustaneš i boriš se sa tim", priča Gvozdenović.
U takvim situacijama najteže je pogledati sebe u ogledalo, istresti iz sebe sve što čovjek ima, a opet u svemu da je on krivac i niko drugi.
"Čovjek kad bježi od slabosti bježi u svoj svijet magli i laži. Kako vrijeme prolazi jednog dana mora se stati pred ogledalo, ali ne pognute glave već da razgovara sa tim ogledalom. Te scene su surove i dirljive. U vrijeme dok sam bio na ulici zapisivao sam nešto, drugim riječima piskarao na papirićima, novinama kao da sam znao da će mi neki zapisi i datumi biti bitni. To su bile pjesmice, proza ili rečenice. Čuvao sam i kad sam slučajem srećnih okolnosti završio taj period počelo je to da izbija iz mene i stavljao sam na Instagram i Fejsbuk. Vidio sam da me to olakšava iako je teško ponovo preživljavati", iskren je Gvozdenović.
Svi ljudi koje spominje u knjizi nisu među živima i smatrao je svojim dugom da porodicama preminulih drugara koji su mu u tom trenutku bili jedini drugari prikaže da su imali dušu, da su znali da pomognu i utješe.
"Nije to onaj beskućnik sa klupe. Ko zna šta je u njemu bilo i šta je to njega porazilo. To su bile blic priče šezdeset, sedamdeset, osamdeset rečenica, ali su ljudi to počeli da komentarišu i dali su ideju i snagu da se uhvatim u koštac sa pisanjem knjige. Dodavali su svjedoci, komšije, sa tih adresa nešto čega se ja ne sjećam i počela je knjiga da se hronološki slaže i da ima neki smisao. Tako sam počeo da pravim cjelinu od svega toga. Želio sam da ova knjiga bude pitka, jezikom koji će moći svi da pročitaju i da shvate. Išao sam na emociju i iskrenost i šta mi Bog da", jasan je Gvozdenović.
Na kraju je Gvozdenović poručio ljudima da ne zaboravljaju ni jedan dan.
"U samoj ovoj knjizi vidjećete koliko se jedan slabić može saplesti na jedan mali kamenčić, ali ako ima vjeru u sebe možete vidjeti koliku planinu može da preskoči. Ovdje je važna i ljubav jer bez nje nema ničega. U ovo surovo vrijeme je ljubav skrenuta i svi smo mi heroji ili nismo, ali uz ljubav nema ratova. Kad ljubav nestane onda ratovi počinju. Sam biraš da li ćeš srce da otključaš ili ne", objasnio je Gvozdenović.
Pored autora na predstavljanju knjige “Sa margine u visine” govorili su i Ana Zogović, pjesnikinja i Dušan Varićak, književnik.
Promociju knjige Aleksandra Gvozdenovića “Sa margine u visine” organizovao je Kulturni centar Trebinje.
Šta Vi mislite o ovome?