Rodoljub Drašković: Privrednicima ne smetaju studenti, već diktatorski režim i korupcija

Predsjednik Poslovnog sistema “Swisslion” Rodoljub Drašković u intervjuu za portal “Radar” otvoreno govori o društveno-političkoj situaciji u Srbiji, kritikujući postojeći sistem kao „monistički, jednopartijski, polutotalitarni režim“. Posebnu pažnju posvećuje neravnopravnom položaju domaćih preduzetnika, ulozi akademske zajednice i neophodnosti stvaranja prelazne, nestranačke vlade.

– Nijednog momenta se nisam pokajao zbog podrške studentskim zahtjevima i protestima, iako sam unaprijed znao da to neće naići na odobravanje vlasti, koja i u biznisu ima svoje favorite, za koje ne važe ista pravila kao za sve, poručuje Rodoljub Drašković, vlasnik koncerna Svislajon-Takovo, u čijem sastavu posluje više preduzeća iz Srbije, BiH, Sjeverne Makedonije, Hrvatske i Rumunije.

„Uvijek sam bio slobodan čovjek i javno izražavao stavove bazirane na argumentima“, kaže za Radar jedan od rijetkih domaćih privrednika koji je otvoreno podržao studentske zahtjeve i proteste. Njegova kompanija početkom januara počela je da proizvodi „studentski eurokrem blok“ i objavila da je sav novac od prodaje namijenjen studentima u blokadi.

Zašto ste riješili da talasate, zar vam nije bilo isplativije da ćutite kao neke vaše kolege, koje ne žele javno da se izjašnjavaju o sve većoj političkoj i društvenoj krizi u Srbiji?

Nije vrijeme za kalkulacije. Studenti i profesori su se digli na noge, traže slobodnu, uređenu, demokratsku, pravnu državu. U tome ih bezrezervno podržavam, bez ikakvog ličnog interesa. Njih sam davno zadovoljio, a ovo radim za sadašnjost i budućnost naroda i države. Što se tiče privrednika, koji su se nedavno odazvali Vučićevom pozivu, svako ima pravo da odluči da li će otići na Kopaonik ili u PKS. Mene takvi skupovi odavno ne zanimaju.

Zbog podrške studentima, napali su vas režimski mediji, Ana Brnabić vas je nazvala tajkunom i robovlasnikom, a neki su pisali i da bi vas trebalo uhapsiti. Šta kažete na to?

Od njih ništa drugo nisam ni očekivao, osim da me možda optuže da rušim državu. Evo, prijete da će uhapsiti i rektora Vladana Đokića. Ako to urade, slobodno neka hapse i mene. Ali, sve to su budalaštine, jer će narod prvo njima suditi. Oni u ropstvu drže cijelu naciju i 13 godina organizovano pljačkaju državu. Sve organe su angažovali, od inspekcija do policije, tražeći razlog da mi sude, ali na njihovu žalost nikada nisu utvrdili ni privredni prekršaj.

SNS je uoči izbora 2023. kao dio promotivnog izbornog materijala dijelio i „euroblok“ Takova sa logom vladajuće stranke. Otkud to?

Svaka kompanija u okviru našeg poslovnog sistema sama vodi svoju poslovnu politiku. To je bio dio komercijalnog aranžmana u koje se, kao vlasnik, ne miješam. I to nema veze sa mojim ličnim stavovima, koje iznosim i iza kojih stojim.

Početkom marta neke domaće privrednike na razgovor u PKS nije pozvala ministarka privrede, već predsjednik. Znate li vi uopšte ko je bio ministar privrede u odlazećoj vladi i šta biste im rekli da su i vas pozvali?

Rekao bih da ja znam da malo znam, ali sam spreman da njima, iako misle da znaju sve, dokažem da ne znaju ništa. Mi već dugo nismo imali pravog ministra privrede i poljoprivrede. Ni ova vlast, kao ni mnoge prije nje, ne voli da naspram sebe ima uspješne domaće biznismene, koje ne može da kontroliše i koji će od nje tražiti da uspostavi normalnu, fer tržišnu konkurenciju, bez čega nema bržeg rasta. Otuda i ne čudi što je BDP po stanovniku u Sloveniji 2,6 puta veći nego u Srbiji.

Ali, vlast se doskora hvalila da Srbija spada u zemlje sa najbržom stopom rasta u Evropi?

Ona BDP „pumpa“ javnim investicijama sa tajnim ugovorima, koje koštaju nekoliko puta više od realne cijene. Na kraju svi ti troškovi ulaze u BDP, iako mnoge investicije nisu ekonomski isplative, ni društveno opravdane. I ne mislim samo na nacionalni stadion i Ekspo, već i na mnoge druge projekte, jer ni za jedan nisu dokazali da će moći sam sebe da otplaćuje.

Zvaničnici tvrde da su protesti smanjili industrijsku proizvodnju, zaustavili investicije i ugrozili kreditni rejting zemlje. Osjećaju li vaše kompanije te negativne posljedice?

Ne, većina naših kompanija i dalje bilježi dvocifrene stope rasta i uredno izmiruju sve obaveze prema budžetu. Biće da problema imaju oni kojima je država pomagala ogromnim subvencijama, a sada para za to više nema.

Vlast tvrdi da je u toku „obojena revolucija“ i najavljuje pobjedu. Ko će onda izgubiti?

To je klasična zamena teza. Ne radi se ni o kakvoj „obojenoj revoluciji“, već o nenasilnoj pobuni, koju je nemoguće ugušiti, bez obzira na sve represivne mjere režima. Zato ova „revolucija“ neće gutati svoju djecu. Cilj protesta je da Srbija postane demokratska država, da izgradi profesionalne institucije koje će se obračunati sa nagomilanim kriminalom i korupcijom, što je preduslov za ekonomski preporod privrede i stvaranje uslova za bogato, građansko društvo.

I Fiskalni savjet i mnogi ekonomisti tvrde da je postojeći model rasta, baziran na sve većim javnim i stranim investicijama, iscrpljen. Zašto domaći privrednici sve manje ulažu u Srbiji? Da parafraziram Boška Obradovića, što bježite?

Zato što je ova vlast godinama favorizovala strane kompanije, a nas tretira kao neželjenu djecu. Upravo zbog toga je bitno da studenti istraju u svojim zahtjevima. Svojevremeno me na razgovor pozvao Zoran Zaev, tadašnji premijer i pitao me šta bi njegova vlada trebalo da uradi da proširim biznis u Sjevernoj Makedoniji. Odgovorio sam mu: „Ne treba mi ništa, samo me pustite da radim.“ To isto očekujem i u Srbiji, da isti uslovi važe za sve, a ne da se štiti uvoznički lobi koji uništava domaću proizvodnju. Dok se takvi uslovi ne obezbijede, malo ko će biti spreman da ovdje ozbiljno investira.

Žalite se na vlast u Srbiji, a nedavno ste izjavili da nemate namjeru da kapital investirate „u korumpiranom ambijentu“ i da ste kroz stečaj fabrike u Trebinju izmirili „sve finansijske obaveze mafije i kriminalaca vrha Republike Srpske“. Neko će vam reći da možda nije problem u vlastima, već u vama?

Moja preduzeća u BiH dobro posluju, planirao sam njihov dalji razvoj, imao spremne projekte za nove, kapitalne investicije koje bi bitno uticale na razvoj privrede, ali smo, isto kao i u Srbiji, od njih do daljeg odustali. Kapitalnih investicija u Srbiji i BiH neće biti dok se ne iskorijeni korupcija i obezbijede fer, tržišni uslovi za poslovanje.

Očito je da niste u dobrim odnosima sa Miloradom Dodikom. A da li vam je dobar komšija, jer vas na Dedinju dijeli samo ograda?

Nikad ga na Dedinju nisam vidio. Samo povremeno čujem da je bio i glasao na izborima u Srbiji, zajedno sa desetinama hiljada ljudi koje konvoji autobusa dovoze iz Republike Srpske, da glasaju čak i na lokalnim izborima, iako po zakonu to ne bi smjeli. Sve je to dio dobro uhodanog sistema korupcije, uvoza i kupovine glasova. I tamo su, kao i u Srbiji, zaposleni u javnom sektoru ucijenjeni da glasaju ili će u suprotnom ostati bez posla.

Pa, šta ćete ako se protesti ne okončaju promjenama, jer vlast poručuje da će opet pobijediti?

Sigurno je da više ništa neće biti kao što je bilo. Kao što sam siguran da studenti neće odustati dok im se ne ispune zahtjevi. Do tada bunt neće stati. Moj prijedlog je da se formira nestranačka vlada profesionalaca, na čelu sa rektorom Vladanom Đokićem, u koju bi ušli profesori, eksperti za pojedine oblasti i da njen jedini mandat bude da se ispune svi studentski zahtjevi i obezbijede uslovi za fer, poštene, demokratske izbore.

Čini se da vlast kao poslodavac nema razumijevanja za prosvjetne radnike, jer je riješila da ih udari i po džepu, u nadi da će ih na taj način ućutkati. Šta mislite, da li je to pravi recept?

Ne znaju šta rade. To je jedinstven slučaj u istoriji. Zar su zaboravili da je država čak i u ratnim vremenima finansirala vojnike na frontu i prosvjetne radnike, jer zemlja neće imati budućnost ako dobije rat, a izgubi prosvjetne radnike. A Vučić danas iz budžeta finansira Ćacilend i svoje pristalice, uvjeren da tako može sačuvati vlast i ukrotiti akademsku zajednicu. Spreman je da uništi prosvjetu ako se ne pokori diktatorskom režimu. Svi zajedno moramo sačuvati akademsku zajednicu dok kriza ne bude riješena. Spreman sam da svakom prosvjetnom radniku, kome je država uskratila platu, budem garant za kredit kod poslovnih banaka dok se stanje ne normalizuje, a očekujem da će taj primjer slijediti i drugi privrednici. Strašno je što je ova vlast stvorila takav sistem vrijednosti u kojem je cjenjenije biti mafijaš, kriminalac ili diler u bijesnom džipu, nego profesor. To je odraz moralnog posrnuća nacije. Srećom, sve to promijenili su studenti, koji su spremni da grade državu za sebe i svoju budućnost.

S obzirom na to da poslujete u više država, gdje vam je glavno prebivalište?

Uskoro će 20 godina otkako sam odlučio da se vratim rodnoj grudi, u Trebinje, na majčevini i očevini se najbolje osjećam, a u blizini sam izgradio i „Grad sunca“, hotel, akva-park, restorane, etno-selo, velnes i spa-centar, halu sportova… Kupio sam i javno preduzeće IAT na ivici stečaja, koje sam revitalizovao i sada radi uspješno. Izgradio sam prehrambenu industriju, organizovao tržište veleprodaje i maloprodaje širom BiH.

Odakle pare za sve to?

Niste jedini koji to pita. Neki kažu „mora da je ukrao“. To me ne čudi, jer decenijama živimo u korumpiranom, kriminalizovanom sistemu i mnogi ne mogu da shvate da se velikim radom, pregalaštvom, uspješnim poslovanjem i vizijom mogu ostvariti velika djela. Nisam sve stvorio preko noći, već iza svake kockice ovog mozaika stoje godine uspješnog i napornog rada i dobrih poslovnih ideja. Više od šest godina radio sam u Švajcarskoj, za moćne evropske kompanije iz Austrije, Italije, Francuske, Norveške… S druge strane, političare to niko ne pita, a cijeli život žive na teret budžeta i javni novac koriste za lično bogaćenje, a za razliku od nas privrednika, oni su privatizovali ono što ne bi smjelo da se privatizuje – državu.

Otkud u Vršcu, gdje ste svojevremeno kupili nekoliko fabrika?

Početkom 90-ih sam iz Sarajeva, po preporuci mog dekana, prihvatio mjesto direktora razvoja jedne firme iz Plandišta, nakon čega su me angažovali da saniram još neke posrnule firme. Iako nisam bio član partije, Komitet je odlučio da odem u Vršačku industriju keksa VIK. Kad sam je postavio na zdrave noge, Komitet je htio da me šalje dalje, a da na mjesto generalnog direktora VIK-a dođe isluženi predsjednik opštine. Radnici su se pobunili i tražili da ostanem. To je bio prvi štrajk u tadašnjoj Jugoslaviji sa zahtjevom radnika da direktor ostane i da dalje vodi firmu. Štrajk je trajao tri dana i na kraju su mene pozvali da ih smirim. Tada su postavljeni temelji sadašnjeg sistema Svislajon-Takovo, jer je program Ante Markovića ubrzo dao veću slobodu privrednicima i omogućio privatizaciju. Što se tiče Vršačke pivare, nakon privatizacije izmirili smo sve obaveze prema dobavljačima i bankama. Ostale su da „vise“ samo obaveze prema državi, koje ona nije htela da otpiše, pa nam je ta investicija propala. Poslednje smo kupili Vršačke vinograde iz stečaja, u koje smo investirali više od 40 miliona evra. Njih smo naslijedili do dna opljačkane, ali smo revitalizovati stare i podigli nove zasade i izgradili najmoderniju vinariju u Evropi.

Vlast će vas optužiti da ste kupili i ubrzo potom zatvorili mesnu industriju Mitros?

Nismo ga zatvorili, već smo morali da pokrenemo stečaj. Mogli smo uraditi više u Mitrosu, ali nam državna birokratija nije dozvolila. Investirali smo u opremu i novi proizvodni program, a onda su krenule tužbe više od 1.500 zaposlenih, koji nisu prethodnih pet godina prekoračili prag fabrike. Presude su nas obavezivale da im za tih pet godina moramo platiti zarade, topli obrok i regres i to sa kamatama, pa smo bili prinuđeni da pokrenemo stečaj. Nakon toga država je nekom strancu, koji je u međuvremenu preuzeo Mitros, dala pet miliona evra iz budžeta. I čim je te pare potrošio, fabrika je zatvorena.

Kažete da plaćate sve obaveze prema državi, a tadašnji ministar finansija Mlađan Dinkić vas je optužio da ne plaćate porez i da ste zbog toga napustili Srbiju?

Nije tačno da nisam plaćao poreze i da sam zbog toga pobjegao. Tačno je da sam imao spor sa Dinkićem. Kad sam kupio Takovo, činio je sve da se ugovor o privatizaciji poništi. Pri tome smo firmu kupili na tenderu, platili sedam puta više od druge najbolje ponudu i u nju dosad uložili 285 miliona evra. Ne žalim, jer je Takovo sada veoma uspješna kompanija. Dinkić je izdejstvovao da sud, po osnovu međudržavnog ugovora između Srbije i Rusije, tada donese presudu u korist Komercijalne banke od 14,5 miliona evra, iako je Takovo ispunilo svoj dio obaveze, a država nije obezbijedila dogovoreno finansiranje. Mi smo već sutradan isplatili tih 14,5 miliona evra, iako smo znali da ništa nismo krivi, pa smo kasnije sudskim putem uspjeli da vratimo taj novac i to sa kamatama. A sjećam se, kao da je juče bilo, dok sam držao kolegijum sa saradnicima u kući na Dedinju, na TV je emitovan prilog u kome Dinkić tvrdi da sam opljačkao firmu i pobjegao u Švajcarsku. I ta vlast je išla na mene đonom, kao i sadašnja, jer ne podnose uspješne domaće privrednike koji im se ne šlihtaju i nisu dio njihovih korupcionaških dilova.

S obzirom na to da o svemu imate jasan, kritički stav, da li imate političke ambicije?

Bože sačuvaj. Nikad. Uostalom, podržavam zahtjeve studenata, a oni se svode na to da bi u ovoj zemlji svako trebalo da radi posao za koji je stručan. Sve što radim i govorim je moralna obaveza svakog patriote i rodoljuba i iza toga ne stoje nikakve druge namere. Naravno, spreman sam da sutra, znanjem i iskustvom, pomognem ministru privrede ili poljoprivrede kako da Srbija postane ekonomski bogatija zemlja, da postane veći izvoznik zdrave, organske hrane, po ugledu na Holandiju. Imamo spremne programe za to, ali o njima mi sagovornik ne može biti Aleksandar Martinović. Kad budemo imali pravog ministra poljoprivrede, možda će nešto moći i da se promijeni. Nažalost, ova vlast se izgleda opredijelila za rudarenje, da uništi budućnost Srbije.

Čime se trenutno bavite, dok očekujete rasplet političke i društvene krize?

Pišem drame i satire, jer za poeziju nije vrijeme. Dva fakulteta sam završio, sada studiram na Fakultetu dramskih umetnosti, ali na tom trećem neću da diplomiram. Želim da ostanem student, dok se ne ispune svi studentski zahtjevi. Mnogi osnovci i srednjoškolci sad javno govore da im je san da postanu studenti, a eto meni je cilj da ostanem student.

A šta biste, da vas pita, savjetovali predsjedniku Vučiću?

Iskreno, prijateljski bih mu savjetovao da mirno napusti tron i oslobodi Srbiju. Ako ima časti i morala, neka ispuni bar jednom javno izgovorenu riječ, da više neće biti predsjednik ako se dokaže da je protiv mirnih demonstranata 15. marta upotrebljeno sonično oružje. Ali, to mu ne pada na pamet, jer još mora da se oduži lojalistima, koje časti raznim funkcijama i unosnim poslovima. Zato i pokušava da formira novi pokret, koji će činiti uglavnom plaćenici režima. Pitanje je ko će ga finansirati kada Vučić izgubi pristup državnoj kasi, iz koje je finansirao sve što mu se prohtije, pa i Ćacilend, koji je sagradio na okupiranoj teritoriji u centru Beograda i naselio stanarima koji su lojalniji vođi od građana bilo koje druge države na svijetu.