Rodoljub draskovic.jpg

Privrednik i vlasnik komapanije „Svislajon-Takovo“ Rodoljub Drašković izjavio je danas da svi ekonomski parametri govore da posljednju deceniju Srbija tone u ponor, i kao društvo i kao privreda.

Drašković je u intervjuu agenciji Beta rekao da se režim dokazao da je loš privrednik jer se javni dug uvećao za preko 150 odsto u odnosu na dug iz 2012. godine.

„Ovaj režim nije sposoban da vraća anuitete javnog duga, nego se zadužuje da bi platio kamate, koje će samo u ovoj godini iznositi više od dvije milijarde evra“, istakao je on.

Prema njegovim riječima, javni sektor privrede je u totalnom rasulu, neogranizovan i prezadužen.

„U javnom sektoru su dva odlučujuća faktora: dovođenje na rukovodeća mjesta nesposobnih po političkoj liniji i korupcija. Javne investicije i tajni ugovori doveli su nas na vrata pakla. Nijedna investicija nije zasnovana na ekonomskim vrijednostima, produktivnosti i profitabilnosti, a sve to pada na teret budućih generacija“, kazao je.

Drašković navodi da su nacionalni dohodak i novostvorena vrijednost u koliziji.

„Nažalost, i te investicije su višestruko skuplje, nego što je njihova cijena u ovom dijelu Evrope. Problem leži u nesposobnoj, nestručnoj i neogovornoj državnoj administraciji. Podobnost se gleda, ne po struci već po posjedovanju partijske članske karte, kupljene diplome i završene večernje političke škole. Samo na jednom primjeru neka objasne kako je u investiciju rekonstrukcije željezničke stanice u Novom Sadu potrošeno 65 miliona evra, a realna vrijednost investicije je šest miliona evra, a istovremeno je učinjen zločin padom nastrešnice na nedužne građane“, ukazao je.

Na pitanje koje su najdrastičnije posljedice takve politike, Drašković je rekao da je u posljednjih 10 godina Srbiju napustilo preko pola miliona mladih, stručnih i visokokvalifikovanih građana.

„Trebalo bi posmatrati demografsku, geografsku kartu i javni dug države. Samo za posljednjih 10 godina zemlju je napustilo preko pola miliona mladih, stručnih, visokokvalifikovanih građana. Mi još uvijek imamo školske i visokoobrazovne državne ustanove koje daju vrlo visok nivo profesionalnih kadrova. Ali, oni nisu potrebni ovom režimu. Naprotiv, ovaj režim ih tera iz zemlje“, ocijenio je i istakao da je na primjeru rudarenja u Istočnoj Srbiji očigledno da Srbija postaje zemlja tehnološkog otpada.

Dodao je da je starosna struktura stanovništva poražavajuća, jer u zemlji ostaju penzioneri, radno nesposobni.

„Stručni i visokokvalifikovani kadrovi odlaze u penziju, a nema nove generacije koja će nositi privredni i društveni razvoj. Za nove generacije apsolutno ne postoji sigurnost za trajnu perspektivu u ovoj zemlji. Zato su se digli studenti. Ne da mijenjaju državu, nego da je promijene“, rekao je.

Drašković navodi da Srbija jedino ima komparativnu prednost u poljoprivredi, odnosno proizvodnji hrane.

„Međutim, i u toj grani privrede demografska slika je katastrofalna. Ostala su samo staračka domaćinstva, a i oni ne mogu da žive od svoga rada. Poljoprivreda i prehrambena industrija Srbije je mogla da hrani trećinu Evrope, a danas uvozimo hranu“, kazao je.

Upitan da li je ispravna politika aktuelne vlasti da strancima proda gotovo sva nacionalna, prirodna i materijalna bogatstva zemlje, Drašković je rekao da vlast radi suprotno svim načelima nacionalnih interesa.

„Smatram da je naša generacija dobila državu na revers, da izgradimo demokratski sistem, investiramo u budućnost i da je predamo današnjoj mladosti, budućoj generaciji, bolju, kvalitetniju i sigurniju za život, nego što smo je mi naslijedili. Zbog toga studenti traže odgovornost za učinjena zlodjela. Građani su stali na branik dalje prodaje teritorija za rudarenje, zabrane davanja i rušenja istorijskih i kulturnih vrijednosti ove nacije“, rekao je.

Naveo je da je nacionalno bogatstvo bio i Poljoprivredni kombinat Beograd (PKB), koji je imao savremenu organizaciju, modernu prehrambenu industriju zasnovanu na sopstvenoj poljoprivrednoj proizvodnji.

„Taj kombinat je mogao da hrani tri miliona stanovnika glavnog grada i daleko šire. Ko ga je prodao? Zašto ga je prodao? Dolazi vrijeme da se polože računi. Prodali su Istočnu Srbiju, a danas se uspinju da prodaju i Zapadnu. Nadam se da im narod koji voli ovu zemlju neće dozvoliti“, smatra Drašković.

Na pitanje da li se pokazalo opravdanim i korisnim to što su strani investitori, pored infrastrukture i zemljišta dobijali subvencije od preko 100.000 evra po radnom mjestu, Drašković je rekao da teret svih tih subvencija nosi domaća privreda.

„Od domaće privrede se otima kako bi se plaćali strani investitori. Za takve poteze režima ne postoji zdrava logika. Dovode strane investitore, plaćaju subvencije i najčešće su direktna konkurencija domaćoj privredi. Pored korupcijskih interesa, na sceni su i politički interesi. Otvaraju takve investicije pred izbore, da bi od primitivnog naroda dobili glasove“, istakao je vlasnik „Svislajon-Takova“ i naveo, kako je rekao, dva loša primjera davanja subvencija.

„Domaća privreda preko režima koji troši njihov novac, putem subvencija gradi neki pogon u Novom Sadu, pogon za proizvodnju čokolade. To je priča za elitu nedavno održanog skupa u Jagodini. Saopštava se da Srbija konačno dobija fabriku čokolade, a samo poslovni sistem ‘Svislajon-Takovo’ ima proizvodne kapacitete veće nego što ima trećina Evrope. Drugi je slučaj davanja subvencija nekom stranom sokadžiji, a ‘Takovo’ je jedan od vodećih proizvođača sokova u Srbiji. I ne samo to, ‘Takovo’ već 70 godina investira u razvoj voćarstva i povrtarstva u regionu Šumadije i daleko šire“, rekao je.

Drašković ističe da strani investitori dolaze s prljavim tehnologijama, zastarjelom procesnom opremom i plaćaju nisku cijenu rada zaposlenima.

„Država je te zaposlene stavila u položaj najamnih radnika. Dokazano je da strani investitori nemaju ni poslovnu, ni moralnu odgovornost. Oni ostvare finansijsku korist i nestaju bez traga“, ocenio je.

Upitan da li postoje razlike u uslovima privređivanja za domaće i strane firme, Drašković je rekao da su strani investitori povlašćeni u svakom pogledu.

„Strani investitori su oslobođeni svih obaveza prema društvu i prema zaposlenima. Domaća privreda je pastorče ovog režima, a stožer sveukupnog privrednog i društvenog razvoja. Danas imamo gorka iskustva sa stranim investitorima, a režim deklarativno saopštava javnosti da je ponosan na svoja djela“, naveo je.

Komentarišući platežnu moć i životni standard građana Srbije, Drašković je kazao da apsolutna većina stanovništva jedva sastavlja kraj sa krajem.

„Kakvo društvo, takav standard građana. Prije izvesnog vremena radio sam studiju ekonomske opravdanosti značajnog podizanja osnovne cijene rada, prije svega u privredi. Ekonomska analiza govori da porastom osnovne cijene rada i srazmjernim smanjenjem poreza, doprinosa i drugih vanbudžetskih davanja ostvarili bi se značajni ekonomski efekti. Podigla bi se potrošačka moć, budžetska davanja ne bi bila nominalno umanjena, automatski bi se riješio problem ‘rada na crno’, riješilo bi se pitanje sive ekonomije, jer nikome ne bi bilo u interesu da se bavi istom. Budžet i fondovi bi bili na dobitku. Jedino je Crna Gora primijenila taj model. Da podiže osnovnu cijenu rada zaposlenih, a da srazmjerno smanjuje stope poreza i doprinosa“, naveo je.

Upitan da objasni činjenicu da su cijene hrane i goriva u Srbiji među najvećim u Evropi, Drašković je rekao da bi cijene mogle da padnu samo ulaganjem u poljoprivrednu proizvodnju.

„Zapostavljena je poljoprivredna proizvodnja, bez obzira na sve komparativne prednosti koje imamo. Režimska regulativa subvencija je nakaradna. Poljoprivredni proizvođač je pretvoren u administrativnog radnika. Neophodan je zdrav program razvoja primarne poljoprivredne i industrijske proizvodnje. Od strane države je neophodno donijeti stimulativne mjere za bavljenje poljoprivrednom proizvodnjom. Razvojem poljoprivrednih zadruga i ukrupnjavanjem poljoprivrednih gazdinstava, s modernizacijom proizvodnih tehnologija, agrotehničkih mjera, osavremenjavanjem mehanizacije, može se ostvariti program proizvodnje jeftine hrane, a na štetu uvoznog lobija“, objasnio je.

Dodao je da Srbija ima stručne poljoprivredne institute i kadrove na poljoprivrednim fakultetima, ali da ta pamet i stručnost, kako je rekao, nije potrebna ovom režimu.

„Podizanje društvenog standarda u ruralnim sredinama je bitan faktor za vraćanje radno sposobnog stanovništva u sektor poljoprivredne proizvodnje. Stanovništvo ove zemlje, odnosno građanstvo imalo bi jeftiniju i zdravu hranu, a država bi profitirala. Pod uslovom da smanji PDV na nivo od pet odsto. Kada je u pitanju cijena goriva država bi morala da obezbijedi poljoprivrednoj proizvodnji pogonsko gorivo, bez akciznog opterećenja“, istakao je.

Na pitanje kako očekuje da će se okončati studentski protesti u Srbiji, Drašković je kazao da je došao kraj podvalama i prevarama.

„Očekujem pozitivan ishod. Danas na ulicama Srbije je na sceni razum, pamet, mladost i svi oni koji su se djelom dokazali u životu. Svi oni danas čine snagu i energiju buduće Srbije. Od vrhunskih sportista, akademika, profesora, nastavnika, studenata, đaka i njihovih roditelja, s jasnim zahtjevima da je vrijeme da se mijenja birokratski sistem vladavine, da se gradi demokratija, da se prozovu i pozovu svi odgovorni, da podnesu račune za sve učinjeno i neučinjeno. Teške kvalifikacije danas čujemo od režima, da je to rulja, da ne zna šta hoće, da su im svi zahtjevi ispunjeni, a nisu ni počeli da se ispunjavaju“, ocijenio je.

Prema njegovim riječima, mladost se gazi na ulicama, a na sceni su crnokošuljaši, kapuljaši i rušitelji.

„Privrednike koji nose sveukupni privredni i društveni razvoj nazivaju tajkunima, lopovima, kriminalcima koje treba linčovati. Na sceni je lavež pasa lutalica. Danas laju za gospodara koji ih hrani. Kada prestane da ih hrani, lajaće na njega i ujedati. Moja iskrena čestitka i podrška mladosti Srbije, za sve ono što čine, za sutrašnju stvarnost naše otadžbine. Neka ih prate stihovi Alekse Šantića:’Ostajte ovde, sunce tuđeg neba neće vas grijati ko što ovo grije'“, poručio je.

Na pitanje šta bi nova vlast pod hitno trebala da uradi kako bi podigli privredni rast i životni standard u Srbiji, Draškovuić je rekao da je neophodno formirati vladu stručnjaka na određeno vrijeme.

„Vladu koja će pripremiti demokratske izbore slobodnih građana. Vladu koja će definisati smjernice budućeg, privrednog i društvenog razvoja zemlje, koje će biti dostupne javnosti. Osloboditi javne medije. Pokrenuti društvenu, političku, moralnu i zakonodavnu odgovornost. Privesti pravdi sve one koji su činili zlodjela. Sve opljačkano, vratiti u Srbiju“, naglasio je.

Dodao je da nema straha zbog podrške koju je dao studentima.

„Nemam čega i nemam koga da se plašim. Sloboda je moja vodilja kroz život. Preduzeća u kojima sam ja titular uredno, u sat izmiruju sve svoje obaveze po osnovu poreza, doprinosa i svih ostalih prinadležnosti. Za nas je plaćanje poreza i doprinosa privilegija i svetinja. Režim je shvatio da im se vraća kao bumerang nazivanje ‘ruljom koja ne zna šta hoće’ svih koji su danas na ulici i onih koji im daju podršku“, rekao je Drašković.