dr branislav nadazdin impatanti.jpg

Implantati su jedno od najvećih dostignuća savremene stomatologije. Ali, šta raditi u slučajevima kada ne postoji mogućnost da se oni postave, posebno u slučajevima kada ne postoji dovoljno zubne kosti ili kada ona ne prihvati implantat? Odgovor na ovo pitanje potražili smo od našeg Hercegovca sa adresom u Beogradu dr Branislava Nadaždina, oralnog hirurga iz Ordinacije „Nadaždin”, specijaliste za ovu oblast stomatologije.

Standardnim (tradicionalnim) implantatima moguće je efikasno riješiti slučajeve nedostatka jednog, dva zuba ili svih zuba samo kada postoje uslovi, što, osim dobrog oralnog hirurga, podrazumijeva i dovoljnu količinu zubne kosti, zdrave desni i dobro zdravstveno stanje pacijenta.

OGRANIČENJA TRADICIONALNIH IMPLANTATA

Da bi implantat mogao biti postavljen, prvi uslov je da u vilici postoji zdrava i kvalitetna koštana masa u koju se implantat postavlja. Ako toga nema, biće potrebna procedura nadogradnje koštanog tkiva (vještačka kost), prije nego što se pristupi postavljanju implantata. To podrazumijeva i veće troškove i duži period čekanja na novi zub. Ali, i ta procedura može da bude i neuspješna, jer postoji mogućnost da organizam odbaci koštane graftove ili da se oni ne integrišu sa postojećom kosti.

Drugo ograničenje odnosi se na količinu nedostajuće kosti. Procedurom dodavanja vještačke kosti ne može se uvijek nadoknaditi veliki nedostatak kosti ili nedostatak kvalitetne kosti, što može ograničiti mogućnosti rekonstrukcije. Zdravlje desni je takođe jedan od ograničavajućih faktora za postavljanje implantata. Implantati zahtijevaju dobru oralnu higijenu i zdravo tkivo oko zuba (desni) kako bi se izbjegle komplikacije poput upale koja može dovesti do gubitka kosti oko implantata.

Zdravstveno stanje pacijenta takođe utiče na uspjeh procedure. Dijabetes ili bolesti desni mogu, recimo, uticati na proces zarastanja implantata i povećati rizik od komplikacija i njegovog odbacivanja. Dužina čekanja na trajni protetski rad je takođe jedan od nedostataka tradicionalnih implantata. Postupak njihovog postavljanja obično zahtijeva nekoliko posjeta stomatologu i period zarastanja od nekoliko mjeseci (4-6) prije nego što se na njih postavi krunica ili proteza.

I na kraju, ali ne i najmanje bitno, troškovi! Tradicionalni zubni implantati mogu biti skupi, posebno ako je potrebna dodatna procedura poput dodavanja veštačke kosti.

Sve su ovo razlozi zbog kojih pacijenti ponekad ne mogu da riješe problem klasičnim implantatima, i zbog čega bezuspješno obilaze ordinacije tražeći rješenje.

implantati nadazdin EHK copy.jpg

RJEŠENJE SU SPECIJALNI IMPLANTATI I HIRURŠKE TEHNIKE

Dr Branislav Nadaždin, specijalista oralne hirurgije, ima bogato iskustvo sa rješavanjem i najtežih slučajeva nadoknade izgubljenih zuba. Kako u slučajevima koje je moguće riješiti tradicionalnim implantatima i tehnikama, tako i u slučajevima kada ne postoji dovoljno zubne kosti ili se ona ne može nadoknaditi. Tada se pribjegava specijalnim vrstama implantata koji se postavljaju na druge lokacije i alternativnim hirurškim tehnikama.

Zigomatični (jagodični) implantati se postavljaju u jagodičnu kost (zygomatic bone) umesto u gornju vilicu u slučajevima kada ne postoji dovoljno zubne kosti za tradicionalne implantate. Samo ime govori o njihovoj svrsi – oni se postavljaju u jagodičnu kost (zigomatičnu regiju) koja je najtvrđa kost u organizmu. Oni su i po nekoliko puta duži (37,-60mm) u odnosu na prosječnu dužinu tradicionalnih implantata (8-16 mm).

Pterigoidni implantati se, kako im ime kaže, postavljaju u pterigoidnu kost koja se nalazi u zadnjem dijelu gornje vilice. Njihova dužina je od četiri do 20 mm, a prolaze kroz tri kosti: kost gornje vilice, nepčanu kost i klinastu kost koja pripada srednjoj lobanjskoj jami.

Transnazalni implantati pripadaju kategoriji tradicionalnih, ali je tehnika njihovog postavljanja drugačija: oni se postavljaju kroz nosnu šupljinu kako bi podržali protetičke strukture u gornjoj vilici, posebno u slučajevima gubitka zuba u prednjem dijelu gornje vilice. Ovaj pristup omogućava postavljanje implantata bez potrebe za bušenjem kroz desni ili kost, što može biti korisno u određenim kliničkim situacijama.

Ovim vrstama implantata i posebnim tehnikama njihovog postavljanja moguće je riješiti skoro svaki slučaj bezubosti, u veoma kratkom roku.

 
 
 
 
 
View this post on Instagram
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

ANALGOSEDACIJA - KOMFOR PACIJENTA JE PRIORITET

Analgosedacija je korišćenje kombinacije analgetika i umirujućih lijekova kako bi se smanjili bol i stres kod pacijenata. U kombinaciji sa lokalnom anestezijom, smanjuje bol i stres pacijenta na minimum. Anesteziolog prati stanje pacijenta tokom cijele operacije kako bi obezbijedio sigurnost i komfor pacijenta i podešava dozu po potrebi.

SIDRENJE IMPLANTATA NA VIŠI NIVO

Kada je u pitanju nedostatak pojedinačnih zuba, tehnika postavljanja zigomatičnih ili pterigoidnih implantata je ista kao i kod tradicionalnih. Međutim, u slučajevima kada treba riješiti problem nedostatka više zuba, recimo 10 ili 12, pribjegava se tehnici All-On-4 ili All-On-6, što znači da se cijeli most sa 10 ili 12 zuba postavlja na četiri, odnosno šest implantata.
S obzirom na to da se zigomatični i pterigoidni implantati postavljaju („sidre”) jedan ili dva sprata više, odnosno iznad zubne kosti, ne postoji mogućnost njihovog odbacivanja. Zato njih popularno zovu „posljednja linija odbrane” za pacijente koji su na više mjesta dobili odgovor da nemaju dovoljno kosti za implantate. Tako pacijent već za 24-48 sati dobija fiksne zube, što je velika prednost u odnosu na klasične implantate.

KOMBINACIJA RAZLIČITIH IMPLANTATA

 
 
 
 
 
View this post on Instagram
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

U praksi se često pribjegava kombinaciji više vrsta implantata – tradicionalnih, zigomatičnih i pterigoidnih – kako bi se postigao najbolji efekat. To zahteva izuzetnu stručnost oralnog hirurga, upravo ono po čemu je dr Branislav Nadaždin već prepoznatljiv među pacijentima i u stručnoj javnosti.

– Nadoknadu kompletne gornje vilice obično postižemo kombinujući sve tri vrste implantata, ali i posebnom tehnikom njihovog postavljanja. Standardna All-On-4 procedura podrazumijeva da se dva implantata postavljaju na mjestu očnjaka, a dva između očnjaka i kutnjaka (premolari). Ta operacija zahtijeva veliku stručnost hirurga i njegovog tima, jer ukoliko „otkaže” jedan od postavljenih implantata, pacijent će morati da čeka od šest do devet mjeseci na fiksni rad, odnosno biće osuđen na bezubost. Alternativa ovoj metodi je da se dva implantata postave u jagodičnu kost na mjestu „petice” (zigomatični implantati), a dva tradicionalna implantata na mjestu očnjaka („trojki”), odnosno na spoju donjeg i srednjeg nosnog hodnika (transnazalni). Da bi se to, međutim, uradilo potrebno je hirurško pomjeranje hrskavice nosa i suznog kanala. To se radi u malom broju ordinacija, pa s ponosom mogu da kažem da smo prva ordinacija u Srbiji i BiH koja je uradila ovu hiruršku proceduru. I na kraju, ukoliko je potrebno, na krajeve gornje vilice mogu se postaviti dva pterigoidna implantata koji prolaze kroz tri kosti: kost gornje vilice, nepčanu kost i klinastu kost koja već pripada srednjoj lobanjskoj jami. Na taj način cijela konstrukcija gornje vilice će se oslanjati na šest implantata (All-On-6), što garantuje trajnost i kvalitet protetskog rada koji će se na njih postaviti.

ZNANJEM PROTIV STRAHA OD OPERACIJE

Jedan od glavnih razloga zašto se ljudi ne odlučuju na operaciju je strah. Iz tog razloga dosta truda ulažemo u edukaciju pacijenata, kako bi oni znali tačno kako izgleda operacija i šta mogu da očekuju. Strah od nepoznatog je jedan od najvećih strahova i naša misija je da ih kod naših pacijenata razbijemo - znanjem i edukacijom!

Kako izgleda operacija ALL ON 6 možete da pogledate na Instagramu Ordinacije Nadaždin: @stom_ordinacija_nadazdin