Nema više crvenog kioska, posljednje K-67 u Trebinju (Foto)

Svako vrijeme ima svoj početak i kraj. Počelo je to već sada davne 1967. godine, a danas u Trebinju završava epoha crvenog kioska K-67. Jedan od posljednjih primjeraka ove vrste kioska, koji doživio i svoju izložbu u Njujorku, sklonjen je sa trebinjskih ulica.

Nova urbanizacija i drugačiji pogledi na svijet arhitekure danas su u trend stavili neke nove oblike kioska, pa će K-67 koji je decenijama bio postavljen ispred ulaza u nekadašnju Borčevu robnu kuću, kasnije u Market 99, zamijeniti upravo taj novi oblik. Iako je kiosk zamijenjen, djelatnost koja se u njemu obavljala godinama ostaće nepromijenjena.

U prirodi čovjeka je da se veže za stvari, iako one same po sebi nemaju neku posebnu vrijednost. Ipak, dovoljno je da one naše malo starije vraćaju u neka druga vremena, kada su se okupljali upravo pored kioska nekdašnje Borčeve, pa on samim tim u njima budu posebnu emociju kao prostor pored koga su se sastajali, sjedali, družili.

Možda se ulica ponekad i ne bi znala, ali se crveni kiosk i te kako znao.

Već decenijama je u jedinom crvenom kiosku K-67 u Trebinju, do jutros, bila smještena cvjećara. Bio je primjer funkcionalnosti. Da bi se dobilo na prostranosti spojena su tri u jedan, jer je jedna jedinica imala oko pet metara kvadratnih. Očuvane boje, zaobljenih stakala, bitiše baš u istoj varijaciji kao onaj što je svojevremeno bio izložen Muzeju moderne umjetnosti u Njujorku.

Baš taj „crveni kiosk“ nekad je bio na svim frekventnijim lokacijama u svim gradovima bivše nam zemlje. I bio je u svim bojama, ali se crveni najviše pamti. Podaci koje nalazimo na internetu kažu da je zvanično ime kioska bilo K67. Proizvod je slovenačkog dizajnera Saše Mahtiga. Proizvodnja je pokrenuta 1967/68. godine. Izrađivan je od poliestera i poliuretana u šest boja, od kojih je crvena bila najpopularnija, pa ne iznenađuje da je u kolektivnom sjećanju K-67 ostao trajno zabilježen kao “crveni kiosk”.

K-67 je prvo u Ljubljani postavljen kao novinski kiosk, da bi se nakon toga proširio na „hranu“. Do 1999. godine, kada je proizvodnja kioska K67 prestala, proizvedeno je 7.500 jedinica, ukupne površine 40.000 kvadratnih metara. Dok je većina ostala u Jugoslaviji, veliki broj ovih kioska izvezen je u inostranstvo, između ostalog u Poljsku, Irak, Keniju, Novi Zeland, Japan, bivše zemlje Sovjetskog Saveza, ali i u SAD.