Srpska pravoslavna crkva /SPC/ danas proslavlja Svetog Vasilija Ostroškog i Tvrdoškog čudotvorca. Rođen je kao Stojan Jovanović u selu Mrkonjići u Popovom polju kod Trebinja, od majke Ane-Anastasije i oca Petra, 28. decembra 1610. godine
U njegovoj dvanaestoj godini poslali su ga u manastir Zavalu, koji se nalazi u podnožju brda Ostrog po čemu jem kasnije, i dobio ime Ostroški.
U manastiru je već tada igumanovao njegov stric Serafim. Ovdje je mlađani Stojan naučio mudrosti Svetoga pisma i Svetih otaca. Čitajući knjige i riječi Svetih otaca duša mu je upila ljubavlju prema Bogu i podvižničkom životu.
Poslije nekoliko godina, Stojan je prelašao u manastir Tvrdoš, po kome je, kasnije, dobijo i svoje drugo ime "Tvrdoški".
U Tvrdošu je, nakon pohađanja manastirske škole, primio i monaški postrig i sveštenički čin, te je postao paroh popovopoljski. Ovdje se zamonaši i dobio je ime Vasilije.
Pogoršanje prilika u manastiru, naročito zbog unijatskih pritisaka iz Dubrovačke nadbiskupije i samovolje turskih vlasti i želja za dubljim podvigom, odvole su monaha Vasilija kao arhimandrita u Pećku patrijaršiju i, po blagoslovu patrijarha Pajsija Janjevca, dalje na Svetu Goru, a zatim u Vlašku i Rusiju.
Otuda se vratio sa darovima tamošnjih vladara stradalnom narodu u Hercegovini. Godine 1638. arhimandrit Vasilije je rukopoložen u Peći odlukom Svetog sinoda za mitropolita hercegovačkog, sa obnovljenom svetosavskom titulom - mitropolit zahumski. Kasnije će dodati i titulu skenderijski.
Kao arhijerej živio je u manastiru Tvrdoš i odatle utvrđivao u pravoslavlju svoje vjernike, čuvajući ih od turskih svireposti i latinskog lukavstva. Kada su Turci razorili Tvrdoš, Vasilije se preselio u manastir Ostrog, kod Nikšića, gdje je nastavio svoj strogi podvižnički život.
Manastir Ostrog 1890. godine
U Ostrogu je počeo da okuplja oko sebe i druge monahe i podvižnike, i sa njima je obnovio crkvu Vavedenja Presvete Bogorodice, koju su ranije sagradili prethodni ostroški podvižnici. Nešto kasnije, Vasilije je podigao i ukrasio crkvu Časnog i životvornog krsta u Ostroškoj stijeni.
Neumoran u podvizima molitve, posta, fizičkog truda i rada, kao i mnogobrojnih briga za zemaljska i nebeska dobra svoje pastve, Svetitelj ostroški dostigao je polako i do kraja svog ovozemaljskog života.
Upokojio se mirno bez bolova i patnje, lako predavši dušu svoju u ruke Gospoda 29. aprila/12. maja 1671. godine u svojoj keliji iznad ostroške isposnice.
Njegove svete mošti počivaju u ostroškoj isposnici, nepodložno zakonu truljenja, više od 350 godina.
Činjenica netruležnog tijela ovog velikog svetitelja, predstavlja fenomen za sebe, koji ljudi nazivaju čudom. Ovaj se fenomen jedino može shvatiti i objasniti svetim životom ostroškog sveca. A život Svetog Vasilija bio je zaista život u Bogu. U njihovu moć iscjeljenja i utjehe vjeruju podjednako i hrišćani i muslimani.
Poklonici i danas dolaze u velikom broju iz svih naših krajeva Ostroškom čudotvorcu, bez obzira na to koje su vjeroispovijesti ili nacionalne pripadnosti. Dolaze, štaviše, i iz inostranstva.
Kraj kivota svetiteljevog uznose se molitve i na srpskom i na stranim jezicima. Mnogi donose djecu da krste baš ispred moštiju Svetog Vasilija, a pojedini svoju djecu nazivaju upravo po imenu velikog svetitelja.
U manastir Ostrog dolaze i oni koji traže da im se čitaju molitve za zdravlje, iscjeljenje, spasenje...
Mošti Svetog Vasilija nekoliko puta su napuštale manastir Ostrog. Bilo je to i 1996. godine, kada je ostroški čudotvorac posjetio Trebinje, manastir Tvrdoš, rodne Mrkonjiće.
Šta Vi mislite o ovome?