Muzeju Hercegovine u Trebinju poklonjeno je više vrijednih predmeta iz zaostavštine Vlastimira Brata Pavlovića, pjesnika i nekadašnjeg glavnog urednika Glasa Trebinja.
Vladimira Larma i Mihailo Pavlović, kćerka i sin Vlastimira Pavlovića, posjetili su ovu ustanovu kulture i poklonili im predmete iz zaostavštine svog oca i djeda Mihaila Pavlovića.
Poklon čine ukoričeni brojevi Glasa Trebinja iz perioda 1959-1964. godine, kada je Brato Pavlović bio urednik tog lista.
Oni su trebinjskom muzeju poklonili i odlikovanja svog djeda Mihaila Pavlovića.
Među tim odlikovanjima je srebrni vojnički orden Karađorđeve zvijezde sa mačevima, Spomenica rata za oslobođenje i ujedinjenje 1914-1918, Orden jugoslovenske krune petog stepena, Orden bijelog orla petog stepena, Medalja za hrabrost "Miloš Obilić“, Orden Svetog Save petog stepena, Đurđevski krst trećeg stepena /Carska Rusija/, Spomen krst Prvog svjetskog rata /Rumunsko odlikovanje/, Ratni krst Čehoslovačke Republike i bedž sa dvoglavim orlom i štitom sa četiri ocila.
Muzeju su poklonili i originalna dokumenta i ukaze o tim odlikovanjima, dobrovoljačko uvjerenje i ratna fotografija Mihajla Pavlovića sa svim odlikovanjima.
Iz Muzeja su zahvalili potomcima Vlastimira Pavlovića za vrijedne i značajne poklone.
Vlastimir Pavlović rođen je u Trebinju 1928. godine i jedan je od prve generacije novinara i književnika na ovom prostoru nakon Drugog svjetskog rata.
Radio je Trebinju kao glavni urednik Glasa Trebinja i u nekoliko redakcija u Sarajevu, a školovao se u Trebinju, Mostaru, Sarajevu i Beogradu.
Umro je 1974. godine, u 47. godini u Sarajevu, a sahranjen je u rodnom Trebinju.
Objavljene su mu zbirke pjesama "Sjećanja", "Ravnica neba", "Virovi", "Devojčica postupaka" i "Panika ogledala", kao i zbirke pjesama za djecu "Srebrni vodopad" i "Zvon-zvonke pjesme" i proza za djecu "Skok sa kule" i "Prvi lov".
Njegove pjesme uvrštene su 1976. godine u "Antologiju poslijeratne bosanskohercegovačke lirike" Ivana Kordića, kao i u zbirku "Vrt divljih ruža - poslijeratno bosansko hercegovačko pjesništvo" Josipa Ostija 1989. godine.
Šta Vi mislite o ovome?