Nenad Milkić predstavio svoja djela

Narodna biblioteka Trebinje je bila mjesto gdje je organizovano književno veče Nenada Milkića, jednog od najčitanijih pisaca današnjice.

On je pravnik, pjesnik i književnik, član je Udruženja književnika Republike Srpske i Srbije. Do sada je objavio sedam romana i dvije zbirke poezije, a zaljubljenik je u šah, istoriju i staroslovensku mitologiju.

Počeo je prvo sa pisanjem poezije i nakon dvije izdate zbirke pjesama smatrao je da je došao do svog pjesničkog zenita i okrenuo se pisanju romana.

Nenad Milkić nije krio radost što se po prvi put predstavlja publici na jugu Hercegovine.

"Sa svojim romanima obišao sam Hercegovinu i ovo srpstvo što se njeguje je lijepo i nadahnjuje da radim još više nego do sada", rekao je Milkić.

Za njega mnogi kažu da piše o temama o kojima drugi ne žele da pišu, a prvi roman "Zovem se Dunja" govori o abortusu. Inspiraciju je pronašao u istraživanju da se u Srbiji izvrši preko 200.000 abortusa što legalnih što nelegalnih.

"Roman sam napisao prije 11 godina, a ove brojke su i danas aktuelne. Zbog toga i porodičnog nasilja koji je veliki problem današnjice napisao sam roman 'Zovem se Dunja'", rekao je Milkić.

Nakon prvog romana slijede tri romana, to jest trilogija "Mi smo branili Košare". Romani govore o mladim ljudima, vojnicima koji su čuvali granicu sa Albanijom tokom agresije NATO na Srbiju. Nakon ove trilogije Milkić je napisao četiri romana posvećena stradanju sarajevskih Srba tokom devedesetih godina.

"Roman 'Kosti' koji je prvi od ova četiri romana govori o ratnim dešavanjima u Sarajevu, o činjenicama, šta je bilo i šta se dešavalo u ovome gradu. Roman je prije svega pisan za Srbe iz Srbije koji uopšte ne znaju dešavanja na području BiH. Borim se da to otrgnem od zaborava i da se prekine priča da je bila opsada grada. Mnogo truda i emocija sam uložio u ovaj roman i on mi je do sada najdraži koji sam napisao, dok je najbolje prošla trilogija o Košarama", istakao je Milkić.

Za sebe kaže da je prepoznatljiv po tome što piše rodoljubivu književnost i osvrće se na srpsku najbližu istoriju.

"To ljudi vole da čitaju jer dobijaju nešto što im je opipljivo, a o tome ne mogu da čitaju u književnosti ili da slušaju u medijima. Pišem bez rezerve i ne sklanjam se od tema i da pišem sa zadrškom i da se bojim šta će ko reći. To što se desilo, desilo se i ja želim da to izbacim na svjetlo dana. Tu iskrenost u pisanju ljudi prepoznaju i to vole, a s druge strane pišem o ljudima koji su još živi, ali žive u lošim uslovima. Ta reakcija njima bliskih ljudi je naišla na dobar prijem i ljudi su zahvalni da se napokon neko našao da priča i piše o njima", objasnio je Milkić.