Obućar Milovan Antunović iz Trebinja jedan je od rijetkih koji mogu da služe kao primjer posvećenosti i strasti prema ovom starom zanatu kome je odan 42 godine, pa i nakon odlaska u penziju alat nije ostavio po strani.
U malom prostoru od desetak metara kvadratnih Antunović nastavlja da čuva tradiciju obućarskog zanata sa strašću i posvećenošću koja traje više od četiri decenije.
Antunović za Srnu kaže da je obućarski zanat stekao krajem sedamdesetih godina prošlog vijeka u Nikšiću, a prvu obućarsku radnju otvorio u Gacku, nakon čega se zaposlio u ortopedskom preduzeću "Rudo" u Trebinju.
On dodaje da je prije tri godine ostvario penziju, ali se iz posla nije povukao jer mu to predstavlja dopunski izvor prihoda.
Antunović kaže da posla ima budući da je kvalitet obuće upitan, a ljudi se sve češće odlučuju na popravke umjesto da kupe nove cipele.
"Sve što se može popraviti, popravljam. Ranije se obuća pravila od kvalitetnijih materijala, kože i gume, a danas je toga sve manje, pa onda vrlo često ljudi donose obuću na popravku", ističe Antunović.
On navodi da zanati poput obućarskog, nažalost, nisu više popularni među mladima, te da nije siguran da li će imati ko da ga naslijedi, ali dodaje da od ovog zanata može pristojno da se živi.
"Ako neko zanat nauči da radi kako treba, može se normalno živjeti od njega. Kroz moj cijeli vijek uvijek je bilo posla i mislim da će ga i dalje biti", naglašava ovaj obućar sa višedecenijskim iskustvom.
Antunović vjeruje da je ključ u strasti i posvećenosti poslu.
"Da biste neki posao radili, morate ga voljeti. Ako se nema volje, bolje ga je ne raditi. Uvijek sam imao volju za ovaj zanat i tako sam i radio. Mušterije kažu da su zadovoljne", zaključuje Antunović.
Da su kupci zadovoljni svjedoče i police u Antunovićevoj radionici koje su pune najrazličitijih vrsta obuće. Neka je popravljena, a neka čeka Milovanove spretne ruke i mašine da joj vrate stari sjaj.
Milovan Antunović ostaje inspiracija lokalnoj zajednici i podsjeća da su tradicija, vještina i posvećenost zanatu neprocjenjive vrijednosti koje se ne smiju izgubiti u modernom svijetu.
Šta Vi mislite o ovome?