Promovisana knjiga "Ognjena Marija Livanjska" autora Buda Simonovića

U Muzeju Hercegovine održana je promocija knjige "Ognjena Marija Livanjska" autora Buda Simonovića i predstavljena je izložba "Srbi Livanjskog polja – tragovi kroz vekove" koju je pripremilo Udruženje Ognjena Marija livanjska.

Ovo Udruženje funkcioniše od 2012. godine sa misijom održavanja međusobnih veza livanjskih Srba u cilju realizacije brojnih projekata vezanih za očuvanje kulturno-istorijskog nasljeđa i sjećanja na stradale Srbe livanjskog kraja.

Izložba "Srbi Livanjskog polja – tragovi kroz vekove" je dokumentarnog karaktera, a autori su dr Veljko Đurić Mišina i dr Radovan Pilipović.

Kroz ovu izložbu fotografija predstavljeni su kulturno-istorijska baština i stradanje Srba Livanjskog polja.

Predsjednik Upravnog odbora Udruženja Ognjena Marija livanjska Gordana Dostanić je naglasila da je potrebno sačuvati veliku kulturnu baštinu Srba u Livanjskom polju.

"Srpska zajednica na području Livanjskog polja je brojčano mala i svake godine starija. Tamo su grobovi naših predaka, pa su projekti Udruženja uglavnom usmjereni na obnovu crkava, spomenika i slično. Tokom Drugog svjetskog rata bilo je veliko stradanje Srba i ostavilo je pečat na skoro svaku srpsku porodicu. Gotovo da nema porodice iz koje neko nije stradao. Neke su potpuno zatrte, a sela su nestala u tom pokolju 1941. godine. Stradali su samo zato što su bili Srbi, pravoslavci", rekla je Dostanićeva.

Budo Simonović je rođen 1945. godine, radio je kao novinar, a posebno se bavio stradanjem Srba livanjskog kraja u toku Drugog svjetskog rata.

Knjiga "Ognjena Marija Livanjska" predstavlja svjedočanstvo o ustaškim zločinima nad Srbima u Livnu i okolini, odnosno u selima na rubu Livanjskog polja, počinjenim u proljeće i ljeto 1941. godine, a ponovljenim i u najnovijim ratnim sukobima na tom području, posebno tokom 1992. i 1993. godine.

Autor je istakao da su se najteži zločini u Livnu i okolini desili na Ognjenu Mariju 1941. godine, što ga je podstaklo da tako nazove knjigu.

"Pronašao sam staricu 1990. godine koja je u vrijeme tog zločina oko mjesec dana bila u jami, te je tako počelo istraživanje. Teško je bilo nagovoriti ljude da nakon 50 godina govore o tako strašnom stradanju. Dok sam pisao pitao sam se da li će ljudi to vjerovati, pa sam svaki detalj ispitao do kraja i spustio sam se u jamu duboku 46 metara da bi vidio da li je moguće da su tu stradali ljudi. Priče 11 preživjelih u potpunosti se poklapaju u svim detaljima. U knjizi imamo po imenu i prezimenu 1.587 žrtava, od kojih su polovina djeca uzrasta do 14 godina", objasnio je Simonović.