Kralj Čačka nastupio u Starom gradu, džez festival iznad svih očekivanja

Drugog dana „Trebinje džez festivala“, u Starom gradu je održan koncert Nenada Marića, široj javnosti poznatijeg pod imenom Kralj Čačka.

Višestruko talentovani Kralj Čačka – akademski slikar, pjesnik i kantautor, nastupio je sa Miladinom Stojkovićem (kontrabas), Mihailom Novakovim (bubnjevi), Petrom Pitarevićem (klavijature) i Sergejem Sokolovim (električna gitara).

"Grad je fantazija i kad sam rekao da idem u Hercegovinu rekli su mi pogledaj ovo, pogledaj ono, ali ne možemo da stignemo da pigledamo baš sve. Ovo je Mediteran, kao da je more iza svakog ćoška. To mi se sviđa", kazao je Marić.

Svaki ambijent izazove nešto novo, a Trebinje je za njega nešto posebno i žao mu je što ne može da ostane duže. Ipak, obećava da će ponovo doći i ostati duže te je siguran da će ga naš grad inspisisati za neku novu pjesmu.

Pjesme koje su mnogobrojni ljubitelji džeza slušali u Starom gradu su bile sa prvog i drugog albuma, a bile su i neke koje nisu još nidu zvanično snimljene.

Dva sata uzajamne vibracije između pjevača i publike prošao je kao tren, kao i pjesme "Pad u Ljigu", "Stoj kolega", "Mama, kupi mi propeler", "Predveče", "Zašto su tvoje oči prazne", "2 minuta sreće, 3 minuta smisla", "Zemlja snova"...

Za svoju muziku kaže da je u korijenu bluz, mada se šeta kroz žanrove jer tu ima dosta rokenrola, džeza, šansona, uticaja tradicionalne muzike ne samo sa naših prostora već i sa istoka (pjesma "U Istanbulu").

Nadimak "Kralj Čačka" nastao je iz čiste frustracije.

"Rođen sam u Čačku 1979. godine i moja generacija nije imala slobodu kretanja i atmosferu u društvu da osjeti mladost i odrastanje. Osjećajući da je to frustracija, imao sam potrebu da se izrazim. Kasnije kad je prošlo, stavio sam dva pojma koja su me odredila: kralj-vladar i Čačak-blato, kako su nas u školi učili za značenje Čačka. Stvorio se jezički anagram što je meni otvorilo ideju da čovjek treba da ovlada sopstvenim blatom", priča Marić.

Kasnije je kod Junga, koga je izučavao, čitao da čovjek upoznaje svoju sjenku, mračne i svijetle stvari unutar sebe. Za Marića njegov nadimak upravo predstavlja Jungovo viđenje, iako neki smatraju da je to duhovito, neki turbo folk, a neki patriotizam.

"Mnogi su mi nakon nekoliko godina prilazili i izvinjavali mi se jer su mislili da je to neki debeli, masni čovjek, stariji, sa stomakom i da je on 'Kralj Čačka' i to je njima bilo toliko odvratno da nisu mogli da slušaju. Sa ove distance, zvuči antimarketinški i čudno, ali neko ko je na toj frekvenciji - shvati o čemu se radi čim čuje jednu pjesmu", objasnio je Marić.

Kao dijete bio je predodređen za muziku jer je sa četiri godine počeo da svira gitaru sa ocem, majka je kupovala ploče, koje je, umjesto kocki i igračaka, nosio u vrtić.

"U ranom djetinjstvu slušao sam rokenrol, 'Riblju čorbu', 'Divlje jagode', 'Atomsko sklonište', dok mi jednom očev prijatelj (a to je bilo vrijeme prelaska sa ploča na kasete) nije snimio miks pjesama sa Hendriksom, Šedousima, grupama Krim, Dorsi... i tad sam se zarazio rokenrol energijom. Azra, EKV... dosta muzike je prošlo kroz uši i ruke i pošto sam samouk trebalo je vremena da je muzički, harmonski i melodijski shvatim, a na kraju i tekstualno", rekao je Marić.

Nije završio Muzičku školu, ali je iz drugog pokušaja upisao Akademiju likovnih umjetnosti koju je završio 2006. godine.

Prema njegovim riječima, unutar njega samog je povezan likovni i muzički svijet iako mu je slikarstvo druga grana izražavanja i nije aktivan kao u muzici.

Marić je prvu zbirku pjesama "Na margini" objavio 2016. godine, a nedavno mu je izašla i druga zbirka "Zemlja nije moj dom".