65 godina maturanti1.jpg

U nedašnjoj zgradi Gimnazije, a danas Muzeju Hercegovine, okupila generacija ove škole iz 1958. godine, koja proslavlja 65. godina mature.

Ovo je bila 18. generacija koja je maturirala od osnivanja trebinjske Gimnazije, a na maturski ispit izašla su 44 učenika.

Danas se okupilo deset maturanata sa profesorom Svetozarom Ivankovićem. Među maturantima osjetila se sreća, radost, ali i sjeta i tuga zbog onih kojih više nema.

Profesor Svetozar Ivanković /94/ prozvao je sve prisutne i naglasio da je srećan što je i on bio učenik trebinjske Gimnazije.

"Prije sam rekao da je nekadašnja Velika matura ili ispit zrelosti kako su ga gdje zvali, najteži ispit u životu ma šta kasnije uradili. Sve generacije koje su u Trebinju položile maturu protrčale su kroz univerzitete u zemlji i inostranstvu. To su bili odlični učenici, pametna djeca koja su brzo savladali gradivo jer su imali izvanredne profesore. Ova generacija kao i ispred njih je bila odlična. Kad sam došao u Gimnaziju tada su bila tri profesora. Moja struka bila je geografija i astronomija, a predavao sam po potrebi ruski jezik. Tadašnja Gimnazija je bila škola slična vojnim školama po disciplini", jasan je Ivanković.

Prema riječima Gojka Bjeloglava, od ove generacije preminulo je 29 bivših gimbazijalaca.

"Do sada smo slavili maturu svake desete godine, ali smo se dogovorili prošle godine kako nas je iz godine u godinu sve manje da ove godine proslavimo 65. godina. Ima nas iz Francuske, Bileće, Dubrovnika... Ako bih uporedio ondašnja i ova vremena - velika je razlika. Mi smo naše nastavnike i profesore poštovali, kao i naše starije kolege jer je bila privilegija biti u njihovom društvu. Ako bi neko 'zapeo' u savladavanju gradiva - to ne bi bio samo njegov neuspjeh već i čitave porodice", kaže Bjeloglav.

65 godina maturanti2.jpg

Rade Aleksić kaže da su kao srednjoškolci trčali po stepenicama koje vode u dvorište današnjeg Muzeja Hercegovine (u njihovo vrijeme Gimnazije), a da se sada veru i potreban im je gelender da lakše izađu.

"Savjetujem moje vršnjake da ne broje godine i govore koliko imaju, već da govore koliko je kome ostalo do stotinu. Mnogo je simpatičnije svakome kome kažete. Za mene su to bile najljepše godine, sjećam se lijepih i mangupskih dana kada smo svašta nešto smišljali. Jednom smo na tavanu pronašli slike naših svetaca i Nemanjića pa smo organizovali litiju izgonjenja jedinica iz škole", objasnio je Aleksić.

Prema riječima Drage Arežine, nekad je fino doći na proslavu mature, a nekad se i rastuži.

"Svi moji drugari su bili fini i dobri. Drago mi je što se ponovo vidim sa mojim kolegama, a žao mi je onih koje nema. Mladim ljudima je svugdje fino tako da pamtim samo lijepe stvari", kratko je rekla Arežina.