U Uvjećoj osveštan temelj buduće crkve - prve u Trebinju koja će biti posvećena Svetom Savi

Vladika zahumsko-hercegovački i primorski Dimitrije osveštao je temelje buduće crkve Svetog Save u selu Uvjeća - najjužnijem selu u Republici Srpskoj, koje je na svega nekoliko kilometara od Jadranskog mora.

Starost sela je veoma teško odrediti, ali se po predanju smatra da je postojalo još u doba Nemanjića i Svete Jelene Anžujske, koja je svoj duboki pečat ostavila gradu Trebinju i ovome kraju.

Interesantno je da, iako na teritoriji trebinjske opštine ima preko 100 hramova, nema nijedan posvećen Svetom Savi.

Crkva će biti veoma skromnih dimenzija, kao što se pretpostavlja da je bila i prvobitno, a na šta ukazuju ostaci temelja.

Vladika Dimitrije je u svojoj besjedi naglasio da svi oni koji rade i trude se da podignu hram to urade kako valja i treba, da se u njemu proslavi ime Božije.

"Ima jedno lijepo predanje u Hercegovini da je Sveti Sava blagoslovio majku Svetog Vasilija u Popovom polju i prorekao da će roditi Svetog Vasilija. Tako je govorio narod, mada je to hronološki nemoguće. Oni su jedan drugoga nastavili, nastavili djelo Božije u srpskom narodu i obojica su služili i kao živi episkopi, a i po smrti nam služe i blagosiljaju nas. Tako je Sveti Sava dugo moštima iz Mileševe blagosiljao čitav srpski narod, a onda je vrlo brzo nakon toga, preuzeo Sveti Vasilije gore iz Ostroga. Tako da su oni jedno i nije čudno što ovdje podižete ovaj hram Svetog Save u ovom divnom selu, u prirodnom amfiteatru", tekao je vladika Dimitrije.

U knjigama se Uvjeća prvi put pojavljuje u 16. vijeku kada se pominje Tomo Brnjoš. Osim Brnjoša, iz ovog sela potiču i Šupljeglavi, tako da su to jedina dva prezimena porijeklom iz Uvjeće.

Zidovi kuća u selu su izgrađeni od kamenih blokova čija debljina iznosi od 50 do 120 cm. Pokrivene su kamenim pločama koje su postavljene na konstrukciju od hrastovog drveta. U Uvjeći postoji i nekoliko gomila koje datiraju još iz ilirskog perioda, što je jedan od pokazatelja da je selo mnogo starije i od ovog starog kamenog naselja.

U selu danas živi svega nekoliko ljudi, iako ih je sredinom prošlog vijeka bilo preko stotinu. Put do sela je teško pristupačan, a struja je dovedena početkom 21. vijeka kada je u selu preostalo svega nekoliko stanovnika.

Na seoskom groblju postoje ostaci crkve, kao i nekoliko stećaka.