Slobodan negic2.jpg

Slobodan Negić, otac djevojčice ubijene u masakru u OŠ "Vladislav Ribnikar", bio je gost emisije "Utisak nedelje" zajedno sa Igorom Jurićem i Snežanom Kecojević Miljić, predsjednikom Društva psihoanalitčkih psihoterapeuta Srbije.

U tragediji u OŠ „Vladislav Ribnikar“, pored ćerke Slobodana Negića, život je izgubilo još osmoro djece i radnik obezbjeđenja škole.

Čitavu Srbiju pogodili su teški gubici, a jedan od roditelja nastradalih učenika uspio je da skupi dovoljno snage i javno govori i ovoj teškoj nesreći, kao i brojnim okolnostima i događajima koji su uslijedili nakon masakra.

Slobodan Negić istakao je, gostujući u emisiji, da mu je stalo do istine, pa je podikelio detalje o događajima koji u uslijedili u danima nakon tragedije. Negić je iznio činjenice koje su potresle javnost, govoreći o tome da su djeca u školi „Vladislav Ribnikar“ 5. maja bila izložena mračnoj psihoterapijskoj seansi od terapeuta koja je puštala djeci narodnu muziku i sugerisala im da se povežu sa duhovima i dušama svojih mrtvih prijateljica i prijatelja.

Slobodan je, nakon što je podijelio priču o mračnoj psihoterapiji, istakao da smatra da osoba koja je podvrgla djecu ovom „tretmanu“ ne treba nikada više da radi, te je iznio sumnje u to da je 48 sati bilo dovoljno vremena da se porazgovara sa svakim djetetom i roditeljem da bi se stekao uvid u to šta je najbolje rješenje u danima krize.

Slobodan negic1.jpg

Između ostalog, Slobodan je govorio o tome da je Srbija, prema podacima iz 2022. godine, četvrta zemlja u svijetu po količini vatrenog oružja – 39,1 na 100 stanovnika. Govoreći o ličnom iskustvu i bolu koji nosi nakon gubitka djeteta, ispričao je kako mu je bilo teško da prima saučešća dok je sahranjivao svoju ćerku, kao i da je u očima ljudi, kako onih koje je poznavao, tako i onih nepoznatih, vidio i osjetio saosjećanje i da mu upravo empatija koju drugi pružaju u teškim danima mnogo  znači.

Otac nastradale djevojčice nije nikoga napadao, podvukao je da ni u koga ne upire prstom da je krivac, da ne želi da se miješa u ono što nije njegova struka i na kraju opisao čemu ga je njegova ćerka naučila.

„Ovo što ću vam sad reći je nešto što je ona mene naučila. Bilo je situacija u kojima je mama ljuta zato što je soba u haosu. I ako bih ja pokušao sa mamom samo da raspravim, doveo bih do još goreg problema ili ostavio da se bavim nekim drugim stvarima misleći da smo to riješili. Sofija je uvijek bila jedino zadovoljna kada bih je ja saslušao, gledao u oči kao odraslu osobu i kada bi vidjela da smo njena mama i ja puni ljubavi da prevaziđemo te razlike i naslaganja. I, u ovom slučaju mogu da kažem, nomen est omen. Njeno ime je stvarno njena sudbina i mudrost tog djeteta me je naučila da i danas gledam svakoga od vas u oči i da vam budem zahvalan što mi pružate empatiju. Uopšte ne mislim da nema empatije među ljudima. Ima je puno. Pogledajte Igora, pogledajte gospođu Snežanu, pogledaj se Olja, idu ti suze. Ljudi, hvala vam svima. Shvatite da je ponekad jedini razlog čovjeku da se bori to što ima ljude oko sebe. I da ovde treba da naučimo veliku lekciju o tome da se radi o nama, o nama ljudima o našim sudbinama. Moja sudbina je teška ali ja ću je nositi i to baš onako kako me je Sofija, kao što joj ime kaže, mudro naučila tome“, rekao je Slobodan u „Utisku nedelje“.

Slobodan Negić na početku emisije predstavljen je kao glumac, muzičar i filozof. Rođen je u Beogradu 1977. godine, magistar je filozofije, bavi se komponovanjem primijenjene i neprimijenjene muzike i član je benda „Di Luna Blues“.

Oca nastradale djevojčice domaća javnost pamti po ulozi „Profe“ u popularnom filmu „Čavka“ iz 1988. godine, gdje je u narodu ostao poznat kao „dobrodušni dječak našeg djetinjstva“. U ovom filmu pojavio se kada je imao nešto više od deset godine, a publika ga pamti kao dječaka riđe kose koji nosi naočare i pomaže vršnjaku. Tumačio je lik Maksića koji zbunjeno odgovara na pitanje nastavnika u seriji za djecu “Vukov ćošak” iz osamdesetih godina.

Nakon što se prvi put predstavio javnosti kao glumac u popularnim ostvarenjima, njegova karijera je otišla u drugom pravcu, pa je počeo da se bavi muzikom, što je i danas njegov poziv. Komponovao je muziku za film „Četvrti čovek“ i “Prokleti pas”.