U izdanju Zadužbine "Knez Miroslav Humski", iz štampe je izašla knjiga-prvijenac našeg sugrađanina, istoričara Lazara Radana, pod naslovom "Ustanak u istočnoj Hercegovini 1875-1878", poznatiji kao "Nevesinjska puška".
Radan u razgovoru za TrebinjeLive.info kaže da je na pripremanju knjige koristio više od 180 bibliografskih jedinica, obrađujući istorijski pojam imena Hercegovina i opisivajući njenu današnju teritoriju, da bi potom ukazao na uzroke, tok, glavne operacije, refleksije,završetak i djelimične posljedice ustanka.
"U knjizi je opisan vojnopolitički, diplomatski i socijalni aspekt istorije ustanka u istočnoj Hercegovini u periodu od 1875. do 1878. Knjiga ovog naslova je prva knjiga sa naučnom metodologijom ikad objavljena pod ovim naslovom. Na ideju za objavom knjige došao sam nakon što sam na ovu temu, sa ocjenom deset, odbranio rad na master studijama na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu. Master rad sam zatim proširio i to objavio u vidu knjige koja je danas dostupna široj čitalačkoj publici", istakao je Radan.
Kaže da je na ovaj način želio da doprinese svom kraju i narodu iz Hercegovine, jer voli lokalnu istoriju, pa je ovom knjigom imao za cilj da upotpuni priču o Hercegovačkom ustanku, koja do sada, smatra, nije bila dovoljno obrađena, za razliku od istorijskih obrada ustanka u Bosni, o čemu je pisao akademik Milorad Ekmečić.
Mladi istoričar kaže da su nakon Berlinskog kongresa (1878), u srpskoj istoriografiji formirane dvije struje koje govore o srpskom pitanju, gdje istoričari iz Bosne i Hercegovine kažu da je to pitanje završeno negativno, dok istoričari s druge strane Drine imaju suprotno mišljenje.
"Za istoričare iz Bosne i Hercegovine srpsko pitanje je završeno negativno jer nije došlo do ujedinjenja sa Srbijom, već je zemlja potpala pod novog okupatora - Austrougarsku monarhiju. S druge strane, za istoričare sa prostora Srbije srpsko pitanje je imalo pozitivan ishod jer su Srbija i Crna Gora postale nezavisne, međunarodno priznate države", pojasnio je Radan.
Navodi da je njegovo mišljenje da je nakon Berlinskog kongresa samom narodu bilo "nešto bolje", jer je poslije turskog okupatora došla Austrugarska monarhija, koja je urbanizovala ovo područje.
"Međutim, običnom pojedincu, seljaku koji je podigao bunu i borio se za nešto tri godine - nije bilo napretka iz prostog razloga jer se nije uspio izboriti za ideju - ujedinjenje sa maticom", pojasnio je Radan.
NA KNJIZI RADIO DVIJE GODINE
Knjiga ima 350 stranica, a podijeljena je u poglavlja u vidu tematskih cjelina, od kojih svaka prati svoju hronologiju. U 180 bibliografskih jedinica koje je koristio za pisanje knjige, posebno se ističu dokumenata iz Fonda Mića Ljubibratića u Arhivu Republike Srpske – Područna jedinica Trebinje i Fonda porodice Čingrija – Državnog arhiva u Dubrovniku, odnosno njenog člana Pera, koji je značajno pomogao ustanike.
Tokom pisanja rada, a zatim i knjige, koristio je i djela Dimitrija Đorđevića, Čedomira Popova, Vasilja Popovića, Galiba Šljiva, Rada Petrovića, Vojislava J. Koraća, Vasilija M. Gutića. Pomogle su mu i različite periodike, prvenstveno novosadska Zastava i cetinjski Glas Crnogorca, kao dva najznačajnija srpska lista koji su iz dana u dan izvještavali o stanju na terenu, ali i druge značajne novine tog vremena, poput Srpskih novina, Bosne, i Slovnica.
"Knjiga je izašla na odličan odjek i ljudi koji su je pročitali reagovali su pozitivno. Osnovni cilj mog pisanja je da narod spozna kakav je to bio ustanak. Objašnjavam potpuno detaljno informacije. Postavio sam se u ulogu čovjeka koji nije mnogo čitao o istoriji i kome treba objasniti šta se desilo da bi razumio cijeli događaj", jasan je Radan.
NAJBOLJI STUDENT, NOSILAC CRNOG POJASA
Radan je bio najbolji student Filozofskog fakulteta u Novom Sadu, nosilac je crnog pojasa u karateu, a trenutno je na doktorskim studijama.
"Cijeli život sam u karateu i to je vještina koja ispunjava čovjeka. Karate je postao dio svakodnevice, koja mi pomaže da, nakon nekog napornog dana ili perioda, sebi posvetim sate. Zahvaljujući karateu sam postao disciplinovan čovjek, koji ima svoje planove i koji je odgovoran, jer upravo takvu filozofiju ima karate. Imao sam priliku da prođem sva učenička zvanja i položim za crni pojas. Nakon toga sam se posvetio suđenju i dvije sezone bio republički karate sudija u Srbiji. Prošlu godinu sam vodio treninge u jednom od najvećih karate klubova u Novom Sadu. Zahvaljujući tome, dodatno sam se doškolovao, završivši kurs na Fakultetu za sport i psihologiju, i stekao zvanje operativnog karate trenera", poručio je Radan.
Šta Vi mislite o ovome?