Na današnji dan, 1871. godine, u trgovačkoj porodici Jovanke i Andrije Dučića, u Trebinju je rođen Jovan Dučić. Imao je tek četiri godine kada mu je otac poginuo u Hercegovačkom ustanku, pa je majka na sebe preuzela najveću obavezu – da od Jovana stvori dobrog i poštenog čovjeka. Školovao se u Trebinju, Mostaru, Sarajevu, Somboru i Ženevi – gdje je upisao Filozofsko-sociološki fakultet. Vremenom je postao najpoznatiji Trebinjac, jedan od najvećih srpskih pjesnika, prvi jugoslovenski ambasador, istaknuti diplomata, akademik i rodoljub do zadnjeg dana svog života, kada se 7. aprila 1943. godine upokojio u tuđini, u SAD, sa posljednjom željom da bude sahranjen u „milom Trebinju“.

Iako je kao dječak sa majkom Jovankom otišao u Mostar, a zatim dalje u „bijeli svijet“, Dučić nije zaboravio odakle potiče i gdje se rodio. Volio je Trebinje više od svega, vjerujući da od svog rodnog gradića ispod Leutara, smještenog na obalama rijeke Trebišnjice, može da izgradi ono što je viđao u gradovima širom svijeta – kulturnu prestonicu stare Jugoslavije.

Dučić nije očekivao da neko drugi sprovede u djelo ono što je zamislio, već je od svoje vizije sam stvarao obrise novog Trebinja, pokazujući tako još jednom svoju širinu i ljubav prema gradu. Znao je da treba da uradi sve što je do njega kao pojedinca da bi ostvario svoj cilj, bez obzira na to šta drugi mislili, govorili i djelovali. Baš razloga jer Trebinje ni tada nije bilo dovoljno svjesno Dučićevih zamisli. Zahvaljujući samo tome, ostavio je vječni pečat svoje istrajnosti i postao uzor potonjim generacijama da cijene i poštuju svoje porijeklo i rodni grad i da, ma šta u životu postigli, nikada ne zaborave ko su i čemu su - jer je samo to trak postojanja i vrata u ovozemaljsku vječnost.

Osim slave koju je Trebinje steklo zahvaljujući Dučiću kao Trebinjcu, grad i danas krase neki od najljepših poklona velikog pjesnika i diplomate, koji ga izdižu mnogo više od provincije. I danas su ti pokloni ono po čemu je Trebinje prpeoznatljivo na brojnim meridijanima svijeta, u kojima je Dučić službovao, boravio, obilazio i o njima pisao.

jovan ducic.jpg

Pokloni koje je Dučić darovao Trebinju mogu se podijeliti na period do 1941. godine i odlaska u SAD i period poslije 1943. godine, kada je preminuo. Želio je da Trebinje bude što ljepše. Donosio je statue, gradio spomenike, poklanjao kamenu plastiku i vrijedne knjige.

Ulazeći u portu Sabornog hrama Svetog preobraženja Gospodnjeg nalazi se prvi poklon Jovana Dučića - dvije vaze na zidovima kapije poklon su ovog slavnog Trebinjca.

vaze saborni hram.JPG

Dalje kroz park nalazi se fontana sa statuom dječaka, a samo pedesetak metara naprijed, gdje „razgovoraju“ Dučić i Njegoš, nalaze se dva lava sa postamentima, takođe, zaostavština Jovana Dučića.

fontana gradski park trebinje.JPG

Na zidinama Starog grada je Dučićev poklon - spomenik Jeleni Anžujskoj, a preko puta njega, ispod stare vrbe, smještena je Dučićeva česma.

duciceva cesma trebinje.JPG

Dolazak do korzoa ne može izostati, a da se pogled ne usmjeri prema Njegošu. Upravo taj spomenik, prvi u svijetu u čast crnogorskog vladike i najumnije srpske glave, podigao je po peru njegov potomak Jovan Dučić. Djelo je kipara Tome Rosandića koji ga Dučiću nije prodao već mu ga je darovao. To je i potvrdio natpisom na spoemniku: „Toma Rosandić, kipar - Jovanu Dučiću, pesniku“.

Za ovu namjenu, Ministarstvo vojske Kraljevine Jugoslavije poklonilo je Dučiću veliki austrougarski trofejni top iz Prvog svjetskog rata. Državne željeznice su besplatno vozile top u Mađarsku livnicu i vratile izlivenog Njegoša. Sam mađarski regent Horti naredio je besplatno livenje. Projekat za pijedestal je napravio arhitekta Dragiša Brašovan od granita iz Jablanice jer je Dučić tvrdio da je to najbolji granit. Na njemu su upisane Dučićeve riječi: „Mom milom Trebinju - Jovan Dučić“. Otkriven je krajem maja 1934. godine.

spomenik njegosu trebinje.jpg

Kod Rimokatoličke katedralne crkve Rođena blažene Djevice Marije, nalazi se Dučićev poklon - stub sa kapitelom, reljefna vaza sa cvijećem.

Dučić je Trebinju poklonio i spomenik Oslobodiocima grada, za koji je nacrtao skicu. Pišući o otkrivanju spomenika u Trebinju, u dnevnom listu “Politika”, između ostalog, ističe se: “…Spomenik je remek-djelo po ljepoti. Sastoji se od jednog izvanredno lijepog vajanog anđela mira nemanjićkog stila. Izradio ga je jedan strani majstor po detaljnim crtežima samog Dučića koji je želio da taj anđeo ne bude samo ornamentički lijep nego i istorijski značajan. Zatim se (spomenik) sastoji od jednog antičkog stuba monolita visokog 4,5 metra i postamenta na kome su uklesani natpisi….“.

Trebinje-Spomenik-oslobodiocima-2-1.jpg

Otkrivanje tog spomenika, 1938. godine, bio je posljednji dolazak Dučića u rodno Trebinje. Četiri godine ranije posjetio i kuću u Podgljivlju, o čemu je svojevremno za TrebinjeLive.info svjedočila Draga Bošković rođena Dučić (98), blizak pjesnikov rod.

I nije se Dučić tu zaustavio sa brojnim poklonima Trebinju. Prolazeći kroz tunel u Starom gradu često, posebnu pažnju privlači luster od kovanog gvožđa. I to je poklon našeg Dučića.

pokloni jovana ducica trebinju (8).jpg

Trebinju je poklanjao i sadnice koje je dopremao iz Italije, a da bi se održalo zelenilo nabavio je cisternu za vodu sa konjskom zapregom. Začetnik je trebinjskog parka, koji je i danas jedan od naljepših gradskih parkova u ovom dijelu Evrope.

Dio Dučićevih poklona uništile su ustaše, a dio komunistička vlast poslije Drugog svjetskog rata. Više nema dva orla raširenih krila na Dubrovačkoj kapiji, statue Herkulesa i Atlasa koje su bile postavljene na ulazu u Stari grad, četiri statue i fontane u parku koji se nekada nalazio u blizini sadašnje zgrade Gradske uprave.

POKLONI MUZEJU

pokloni jovana ducica trebinju (2).jpg

Današnjem Muzeju Hercegovine Dučić je poklonio oko 80 ulonaka umjetničke kamene plastike, većinom originala iz 1, 2. i 3. vijeka nove ere, klasične umjetnosti i helenističke radosti. Muzej čuva i portrete Dučićeve porodice, kod koje je boravio u Americi - slikara Milivoja Uzelca i crtež Jovana - grčkog slikara Koste Pikindisa, kao i radove grafičara Viralta i slikara koji je radio portrete po fotografijama Dučićeve porodice.

pokloni jovana ducica trebinju (11).jpg

U Muzeju se nalazi i oko 15 Dučićevih ordenja iz vremena kada je radio kao ambasador i to od država Mađarske, Rumunije, Čehoslovačke, Grčke, Italije, Egipta, Španije i dva jugoslovenska – Svetog Save prvog reda i Jugoslovenske krune.

DUČIĆEV LEGAT U NARODNOJ BIBLIOTECI

U sklopu Narodne biblioteke u Trebinju djeluje Legat Jovana Dučića. Do 1941. godine Dučić je Trebinju ostavio 1.500 knjiga, a početkom 1961. godine brodom „Trebinje“ stigla je Dučićeva biblioteka i lična arhiva. Prema popisu od 1. maja 1961. godine, Dučićev legat ima 5.427 bibliotečnih jedinica koje čine knjige, prepisi, dokumenti, pjesnikovi rukopisi, lične stvari, fotografije i drugi vrijedni predmeti.

Legat se sastoji od dva fonda publikacija – Trebinjskog i Američkog. Oko 4.000 knjiga su dio Američkog i to su knjige koje su stigle iz SAD, a Trebinjskom fondu pripada 1.401 naslov.

Prema testamentu, Dučić je dio novčanih sredstava ostavio SPKD „Prosvjeta“, ali pošto je poslije Drugog svjetskog rata zabranjen rad nacionalnih udruženja, a na insistiranje Čeda Kapora, novac je preusmjeren u Trebinje, za izgradnju Dučićevog muzeja. Međutim, zbog inflacije novac je vremenom izgubio vrijednost. Drugi dio sredstava testamentom je namijenio za izgradnju pravoslavne crkve u stilu kosovske Gračanice, u kojoj je želio da da bude sahranjen. Ta sredstva su bila u SAD, i vremenom su se smanjivala, tako da na kraju nisu bila dovoljna za izgradnju crkve.

Ipak, 2000. godine, osveštana je Hercegovačka Gračanica u koju je sahranjen Jovan Dučić. U znak zahvalnosti, Dučiću je 1996. godine u centru Trebinja podignut spomenik, rad vajara Drinke Radović. Gimnazija, književna zajednica, centralna ulica i kulturno-umjetničko društvo u Trebinju danas nose naziv po Jovanu Dučiću. Godinama unazad održavaju se kulturne manifestacije „Dučićev dan“ i „Dučićeve večeri poezije“, u okviru kojih se dodjeljuje „Dučićeva nagrada“.

spomenik ducicu trebinje.jpg