Stolnjaci vezilje.webp

Članovi Udruženja žena "Vasila" iz Trebinja izvezle su sve stolnjake potrebne za domaćinstva i gazdinstva koja su uključena u projekat "Na stazi sira i meda istočne Hercegovine", kojim Udruženje "Slow Food", na čelu sa Gordanom Radovanović, afirmišu seoski turizam i prodaju ovih autohtonih proizvoda na kućnom pragu.

"Završili smo vezenje velikog broja potrebnih stolnjaka sa hercegovačkim motivima, uglavnom sa ćilima jer pratimo našu tradiciju pa vez nije cvjetni nego ima svoju priču. Radile smo na pravom, kvalitetnom lanu, materijalu poput onoga na kojem su žene prije vezle i koji je mogao da traje decenijama", kaže Sena Đurica, predsjednica "Vasile", napominjući da su ukrasile stolnjake motivima koji priliče za predstavljanje ovih proizvoda, i to posebno za sir, a posebno za med.

Oba motiva se ipak naslanjaju na tradiciju ovih krajeva, gdje prvi prikazuju motive sa ćilima, a drugi su sa pečatom pastelnih boja koje takođe u sebi nose kolorit naše istorije, s obzirom na to da je sve rukom vezeno te daje vanvremenske i unikatne slike na prozračnom lanu, kao tragu hercegovačkih predaka.

"Jedan vez je po uzoru na nekadašnje ćilime na kojima su se tkali dijelovi crvene boje poput naših vina i plave kraljevske, a drugi smo osmislile da podsjeća na cvijet, sa toplinom žute boje, pastelno plave i maslinaste kao spoj Mediterana i hercegovačkog krša. Mislim da smo uradili ono što se od nas tražilo: da se oživi naša starina koju bi stranci i turisti, pored tradicionalnih jela izloženih na njima, takođe imali priliku da vide", dodaje ona.

U ovoj maloj radionici, u kojoj djeluje šest žena, rade i druge etno-stvari poput tkanja različitih upotrebnih i ukrasnih predmeta, narodnih nošnji, pletenja, heklanja, bilo po želji kupaca ili iz vlastite inspiracije.

"Pored onoga što smo u kući naučile, ipak smo najvećim dijelom vještine stekle iskustvom, naročito etno-stvari, uglavnom gledajući starine koje nam ljudi često donesu. Tako proučavamo kako se nekada radilo i pokušavamo da to što vjerodostojnije prenesemo na materijal, iako nemamo sve one materijale kakvi su nekada bili, ali se trudimo da i to nabavimo, poput najfinije ručno ispredene vune i tome slično", dodaje gospođa Sena.

Koliko god se današnji materijali razlikovali, u ovom udruženju ipak nastaju vrhunske replike, toliko upečatljive da su prije nekoliko godina, u okviru projekta "100 žena 100 minijatura" u Srbiji proglašene najboljim za pojas takozvane gradske nošnje, napravljene od konca.

"Od ovog motiva kasnije smo pravile kravate i ukrase za haljine i torbe, ali i ukoričile rokovnike, primjenjujući naše stare motive u savremenu modu", dodaje Đurica.

Danas vrijedne žene iz "Vasile", povezane sa ženama iz Nevesinja, čiji je vez "ošvica" tada takođe nagrađen i od kojih su ga i one naučile, podučavaju mlade generacije u ručnom radu, organizujući u Muzeju Hercegovine kurs vezenja.

Od prvobitnih dvadesetak žena koliko se prijavilo na početku, za samo mjesec dana otkako je kurs počeo broj se stalno povećava, a među njima je veliki broj mladih i djece, te kao kuriozitet više i jedan muškarac.