Trebinjci u sopstvenom gradu više ne mogu da kupe stan u novogradnji jer su investitori vještački povećali cijene i pod plaštom povećane potražnje nude metar kvadrati od 3.000 KM do 4.700 KM i to isključivo ako se plaća u cjelosti. Samo je pitanje ko će na današnje plate dati kredit od minimalno 150.000 KM za stan od 50 m2. Oni koji ga i dobiju - robovi su banke maltene u narednih 25 godina, a i fiksne kamatne stope postale su prošlost!
Trenutna situacija na tržištu nekretnina je takva da kupci van Trebinja diktiraju cijene metra kvadratnog, a ne skuplji materijali kako to investitori vole da predstave. Najbolji primjer je da se cijena armature već sada može kupiti po 1,40 KM po kilogramu, dok je prije pola godine prelazila 2,00 KM. Ipak, cijena metra kvadratnog se nije stabilizovala ni snanjila, već se dodatno mijenja naviše skoro svaka tri mjeseca.
Znaju to dobro mladi Trebinjci kojima da bi kupili stan od 50 metara kvadratnih treba minimalno 175.000 KM, s obzirom na to da isti treba namjestiti, a postalo je pravilo da je neophodno i parking mjesto koje investitori posebno prodaju i naplaćuju ga od 5.000 KM pa naviše u zavisnosti od toga da li je u pitanju spoljni parking ili unutrašnje parking mjesto.
"Moja plata je 1.200 KM. I supruga i ja smo zaposleni, mjesečno imamo oko 2.100 KM. Do prije dvije-tri godine svi su govorili da je to dobra plata za nas dvoje. Ali, mi ne možemo da priuštimo stan po ovim cijenama. Treba nam kredit od 150.000 KM, a imamo nešto i ušteđevine, taman da opremimo stan, platimo obradu kredita, uknjižbu hipoteke, obradu ugovora kod notara, osiguranje koje prati hipoteku, uknjižbu stana. U banci su nam rekli da je sada fiksna kamata na period od pet godina, a ostatak promjenljiva. Fiksna kamata iznosi 4,15 odsto i evo da se ne mijenja nikako, što je nerealno, mi mjesečno treba da vraćamo više od 800 KM sa kamatom. I to su u pitanju dva kredita na po 25 godina ili 300 mjeseci. Na 150.000 KM treba da vratimo više od 240.000 KM. I to je za stan od 50 m2. O dvosobnom i ne razmišljamo, samo nam pritisak i šećer skoče. Moji roditelji žive u kući pod pločom, a njeni podstanari. Ništa vam više ne trebam govoriti. I onda nam dođu ovi sa vlasti i kažu ostajte ovdje, dobro se živi", poručio je ovaj mladi trebinjski bračni par.
Djece još nemaju, ali je supruga u petom mjesecu trudnoće. Svjesni su da dolaze još važnije obaveze. Po svoj prilici, odlučiće se da iznajme stan. Drugo rješenje trenutno ne mogu da priušte.
"Zvao me rođak da dođem kod njega u Sloveniju. Sad ne mogu zbog supruge i budućeg djeteta, ali čim se stvore uslovi - bježimo iz ovih jada. Ovdje nema života za mladog čovjeka, pa ćemo kao penzioneri doći da uživamo u suncu i dobroj klimi. Ali se od toga trenutno ne može preživjeti", poručio je ovaj mladi Trebinjac.
Da kupovina stana, kao egzistencijalno pitanje, postaje problem za sve veći broj naših sugrađana jasno je svima. Pokazuje to i statistika - mladi se sve kasnije odlučuju da stupe u brak. Nemaju, kažu, uslova da u rodnom gradu žive. Troškovi života prevazilaze sve njihove mogućnosti.
"I onda se neko čudi što nam je grad pun droge i švercovanih cigareta sa Kosova. Ljudi se snalaze. Sad tvrdim, ako je imalo pametan, svako treba da zaje*e ovu državu ako ikako može, jer ova država nas zaje*ava otkako smo se roditi", poručio je jedan naš sugrađanin, koji je da bi zaradio za kupovinu stana već dvije godine na brodu i plovi svjetskim morima.
Kaže da se ne bi vraćao da mu roditelji nisu u Trebinju.
"Trebinje me ne bi vidjelo bar još 25-30 godina. Ali, treba čovjek da razmišlja i o porodici, sutra djeci. Ja sam na brod otišao baš iz tog razloga - da zaradim za kupovinu stana i da se onda oženim. Potrebno mi još nekoliko godina i taman ću, ako sve bude kako treba, stan moći da kupim sa 33 godina života i onda da stvaram porodicu", poručuje ovaj naš sugrađanin.
Šta Vi mislite o ovome?