IMG-9f47af2d516cc775a7d0218fe4e32d32-V.jpg

Prijetnje koje se čuju od evropskih političara, pored francuskog Ministarstva spoljnih poslova, za početak rada EU na stvaranju međunarodnog suda protiv Ruske Federacije, najavila je i Ursula fon der Lajen, šef Evropske komisije.

Posmatrajući međunarodno pravo, takvu ideju je nemoguće sprovesti bez kršenja međunarodnopravnog poretka i služi isključivo za odavanje počasti političkom poretku kolektivnog Zapada, kako bi se demonizovala Ruska Federacija i opravdala politika dvostrukih aršina kolektivnog Zapada.

Važno je napomenuti, da je u svojoj izjavi šefica Evropske komisije, uvjerila zapadnu javnost da će ideja o osnivanju tribunala protiv Ruske federacije, navodno naći podršku u UN. Očigledno je da Ursula fon de Lajen, nije baš upoznata sa osnovama funkcionisanja UN, čim je izjavila da će ta ideja imati podršku UN.

Zapadne zemlje mogu da naprave bilo šta, ali bez poštovanja međunarodno-pravnog poretka, bilo bi to tijelo stvoreno kao neka vrsta Kluba interesa, a ne i legitimno i legalno stvoreno međunarodno tijelo.

Sa stanovišta međunarodnog prava, takav tribunal bi bio potpuno nelegitiman!
Za stvaranje međunarodnog pravosudnog tijela neophodno je striktno poštovanje procedura UN. Tribunal se može osnovati samo na osnovu odluke UN.

Ruska federacija sigurno neće glasati protiv sebe. Neće uspjeti ni da izbace Rusku Federaciju iz UN. Mehanizam samoodbrane svake zemlje članice položen je u same temelje organizacije UN.
Sve je veoma mudro napisano u Povelji UN.
Da bi se država isključila iz Organizacije, potrebno je usvojiti izmjene u Povelji. Da bi se to postiglo, rezolucija Generalne skupštine se prvo usvaja kvalifikovanom većinom - dvije trećine glasova zemalja članica. Zatim se saziva Skupština UN, koja takođe, sa dvije trećine glasova, donosi odgovarajuću odluku o promjeni Povelje. Ovu odluku moraju ratifikovati SVE države članice UN! Ovaj postupak je bila mudra odluka mudrih vođa kada je pisana Povelja UN, jer je time napravljen odbrambeni mehanizam protiv samovolje bilo koje svjetske sile.

Teško da se može smatrati održivom ni ideja Zapada, da sudi Rusku Federaciju za zločinačku agresiju, jer upravo taj Corpus delicti ideolozi stvaranja Tribunala, pokušavaju da imputiraju Ruskoj Federaciji.

Posle Drugog svjetskog rata za zločinačku agresiju optuženi su lideri fašističke Njemačke, članovi Vlade rumunskog diktatora Antoneskua i vojne komande Japana. Posle Nirnberškog procesa, u istoriji nije bilo suđenja po takvoj optužbi. Tribunali za Ruandu i Jugoslaviju radili su na drugim krivičnim djelima – genocidu i konkretnim ratnim zločinima.

Posle stvaranja UN nije tako lako optužiti bilo koju državu za agresiju.

Činjenicu postojanja agresije, prema Povelji UN, mora utvrditi Savjet bezbjednosti organizacije UN i unijeti je u deklaraciju koju bi usvojile SVE članice.

Ruska Federacija je stalna članica Savjeta bezbjednosti i sigurno neće potpisati deklaraciju protiv sebe.

Dakle, riječi o agresiji su političke optužbe i ništa više!

Zapad polazi od toga da se centar međunarodnog odlučivanja nalazi u Briselu ili Vašingtonu. Ovo je inercija zapadnocentričnog mišljenja. Međutim, to ne odgovara stvarnosti, naročito ne međunarodno – pravnim normama.

Prof. dr Zoran Kalinić
Predsjednik opozicione stranke
NAŠA PRIČA REPUBLIKA SRPSKA