Premijerno prikazan dokumentarno-igrani film o Ljubinku Akšamu "Bljesak za vječnu tamu"

U Kulturnom centru premijerno je prikazan dokumentarno-igrani film o Ljubinku Akšamu, pod naslovom "Bljesak za vječnu tamu", autora novinara Nebojše Kolaka.

Ljubinko Akšam je tragično izgubio život od posljedica udara groma 16. oktobra 1996. godine tokom treninga na stadionu u Policama.

Film tokom svih 90 minuta hronološki prati Akšama - njegov karakter, priče njegovih drugova i saigrača i polako kroz utakmice dolazi do posljednjeg treninga na kome je stradao (filmski je rekonstruisan uz pomoć omladinske škole) i sahrane.

Autor filma Nebojša Kolak je po dolasku u Trebinje saznao za tragediju mladog Ljubinka Akšama na stadionu u Policama, a njegove roditelje je poznavao sa Huma.

"Kad sam ušao u priču da radim dokumentarne filmove razmišljao sam da uradim priču o tom užasnom slučaju koji se dogodio 16.10.1996. kada je na treningu stradao Ljubinko. Na treningu je bio sa svojim saigračima i odjednom je došlo do nevremena, gromova, munja. I kako reče jedan od mojih sagovornika 'On je svu tu energiju prikupio u sebe za sve nas'. Dodatna je priča o Ljubinkovom karakteru koji je uvijek bio nasmijan, spreman za šalu, raspoložen i svi njegovi fudbalski i školski prijatelji imali samo riječi hvale za ovog mladića. Možda je i njegova sestra najbolje rekla 'Kao da nije sa ove planete'", kazao je Kolak.

U dogovoru sa porodicom Akšam, Kolak je prije 18 mjeseci krenuo da snima film. Što je i očekivao od svojih sagovornika - dobio je ono što ga je zanimalo, ali saznao je i neke nove stvari.

"Od Damjana Ratkovića sam saznao da su on i još jedan njegov drugar prestali sa treniranjem jer su se pripremali za vojsku, a njihova generacija je bio i Ljubinko koji je odgodio vojsku. Pojavila se informacija da Ljubinko treba da ode na probu u 'Crvenu zvezdu'. Oni su otišli u vojsku, a Ljubinko je zauvijek ostao tu na stadionu Leotara. U filmu se javno pojavljuje po prvi put i jedna ideja da nakon rekonstrukcije stadiona Police ovaj fudbalski objekat dobije njegovo ime", iskren je Kolak.

Prilikom snimanja filma, Kolak je nailazio na probleme, jer nije bilo kadrova, fotografija koje su bile većinom blijede, nijednog videa na kojem je bio Ljubinko.

"Mislim da je značajna priča njegovih saigrača, a pogotovo priča njegove majke i sestre da ostane pamćenje na tog momka. Ljubo je bio sportsko dijete, trenirao je džudo, atletiku, ali se tu nije pronašao, Bio je zatvoren, nabavio kopačke, upisao se u pionirsku školu, dobio člansku knjižicu Leotara na koju je bio ponosan, prošao sve selekcije i sa 16 godina debitovao za prvi tim Leotara. Nikada svojim roditeljima nije pričao šta je bilo na utakmici, da li je igrao ili nije. To je držao za sebe, a otac nikada nije ušao na stadion već iza nekih borova posmatrao utakmicu. Njegova sestra Ljubinka kaže da je otac kad bi došao kući rekao da li je Ljubo igrao ili ne, a majka bi znala po opremi kad bi je donio kući da li je njen sin igrao", jasan je Kolak.

Kolak se zahvalio porodici jer je smogla snage da sjedne pred kamere i vrati svoje misli na taj tragičan događaj, Omladinakoj školi "Leotar" i Elektro Hercegovini.

Ljubinka Runjevac rođ. Akšam, sestra tragično stradalog fudbalera kazala je da je jako teško prolaziti kroz sve to, ali da su srećni što Ljubinko nije zaboravljen.

„Sjećaju ga se svi njegovi školski drugovi i svi iz FK 'Leotar'. Za tako malo godina je uspio ostaviti toliko toga, da majka i ja danas budemo ponosne“, dodala je ona.

Njegovi saigrači zajedno sa FK "Leotar" organizuju svake godine "Memorijalni turni Ljubinko Akšam" za mlađe kategorije.