U Trebinjskoj površi i dalje čekaju na uklanjanje minskih polja - Kilometarska linija krije više od 1.600 ucrtanih mina

Mještani sela Trebinjske površi ni nakon skoro 27 godina od završetka rata ne mogu da priđu svojim njivama, šumi i pašnjacima jer su one i dalje pod minama, a mogućnost da ovo područje u skorijem periodu bude deminirano obradovalo je sve tamošnje stanovnike.

U selu Slivnici, čiji je atar najvećim dijelom pod minskim poljima, posebno su radosni zbog informacije da Vlada SAD priprema program kojim bi finansirala uklanjanje minskih polja, što bi njima, napokon, omogućilo da poslije više od 30 godina priđu dijelovima svojih imanja.

Čedo Marinović kaže za TrebinjeLive.info da su godinama unazad slušali priču kako će minska polja biti uklonjena, ali da od toga do sada nije bilo ništa.

"Cijelo selo je opkoljeno minama. Utvrđen je veliki broj minskih polja, niko od mještana se ne usuđuje da ide na svoje dijelove imanja u području gdje su mine. Čujemo ponekad eksplozije, stane neka životinja na minu, a najžešće je bilo prije nekoliko godina kad je bio požar, tad ih je najviše puklo", navodi Marinović.

On je istakao da su mještani razgovarali sa predstavnicima Ambasade SAD i deminerske firme MAG /The Mines Advissory Group/, s ciljem da se sagleda mogućnost deminiranja ovog područja.

"Minska linija od Slivnice do Glavske, odnosno Ivanovog krsta - granice sa Evropskom unijom i Hrvatskom, duga je oko pet kilometara. Na pojedinim mjestima imate tri linije mina. Označena su minska polja koja su bila vidljiva po zapisnicima, ali ima tu i minskih polja za koje niko ne zna gdje su jer to nije radila inženjerija, nego kad neko ode da spava stavi minu i tu je i ostavi", priča nam Marinović.

Mještanin Mićo Ćurtović navodi da je na ovom području svojevremeno pronađen i veliki broj neeksplodiranih granata, koje su zatim prijavljivali trebinjskoj civilnoj zaštiti.

"Selo je ni tamo ni vamo - nešto pripada Trebinju, a nešto Ravnom. Mi se oslanjamo na Trebinje. Sjećam se da je jednog ratnog dana na kamionima došlo više od 2.000 mina. Nijedna nije vraćena. Sad samo zamislite šta je u ovim brdima gdje su naša šuma, ledine, pašnjaci", naveo je Ćurtović.

Da je situacija sa minama izuzetno složena slaže se i Radovan Svrdlan. I on je sa komšijama razgovarao sa predstavnicima Ambasade SAD, BH MAKA i gradskim koordinatorom za deminiranje i radnikom Ekologije i bezbjednosti Mišom Pamučinom.

"Saopšteno nam je da je projektom koji je uradio BH MAK predviđeno 13 istraga, od kojih će osam biti ciljanih što znači da postoje zapisnici i pet sistematskih. Samo ovim projektom obuhvaćeno je oko 1.260 mina, od kojih je najviše takozvanih kukuruza oko 600 i takozvanih pašteta oko 400, a ima i takozvanih klackalica, promova, mrudova i protivtenkovskih mina", naveo je Svrdlan.

Osim ovog projekta, urađen je još jedan projekat deminiranja pod nazivom "Baonine", na kome se, prema 19 zapisnika, nalazi više od 400 mina.

Ukoliko ovo područje bude odobreno za deminiranje, u cjelosti će ga finansirati SAD, a što treba da se zna do kraja godine, pa se prva deminiranja mogu očekivati već u 2023. godini.