U dupke punoj Velikoj dvorani Kolarčeve zadužbine sinoć je promovisana knjiga „Nebeska dvorišta“ episkopa diseldorfskog i cijele NJmačke Grigorija u izdanju “Lagune“.
O knjizi su nadahnuto govorili urednik izdanja Dejan Mihailović, leksikograf i pisac Vlaho Bogišić, koji je istakao da nije riječ o autobiografiji nego o romanu, a odlomke je čitala glumica Nataša Ninković.
Vladika Grigorije, nakon knjige „Preko praga“ za koju je nagrađen „Kočićevim perom“, u svom novom djelu piše o životu, ljepoti i stradanju male ali hrabre zajednice koja brani svoje vjekovno ognjište. O zavičaju i uspomenama. To je oda Planinici, koja se našla u vihoru rata i čovjekovoj spremnosti na velike odluke i djela. Roman počinje prvim danima rata 1992. godine.
- Razlike su dobre, ali podjele ne valjaju. Ne valja kada se dijelimo, a kada imate razlike to me je činilo srećnim i u najnesrećnija vremena. Nisam mogao da ne volim nekoga zato što je musliman ili Hrvat. Strašno se plašim toga da budemo svi isti, uniformisani. U vojsci nisam nosio kapu i kažnjavan sam zbog toga svaki put sa po 20 sklekova i to mi je bilo super. Treba da budemo slobodni u tome da volimo drugog u njegovoj različitosti. A ne da on bude isti kao mi, niti mi treba da budemo kao on, i u tome jeste naše bogatstvo. U jeziku, mi smo od Vardara pa do Triglava jedno. U duhu, u tradiciji smo u mnogo čemu jednaki, ali opet smo svi različiti i to je trebalo uvažavati a zbog toga se nije trebalo klati – istakao je vladika Grigorije koji se 17. juna prije tri decenije zamonašio a na isti dan ove godine objavljen je ovaj roman.
Dodao je da je Bosna tajanstvena i zato je moćna. I da ne treba bježati od mita jer on više otkriva nego što pokriva.
- Kosovo i Metohija je za mnoge Srbe koji tamo nikada nisu bili zavičaj, i niko ne može da objasni kako. A to je zato što u sebi nosimo taj mit.
Kako sam postao pisac
- U petom razredu osnovne škole iz srpskog jezika sam dobio 5 plus na temu „Šta ću biti kad porastem“. Pisao sam da ću biti doktor i ne znam šta sam sve pisao, ali možda sam tada dobio utisak da sam dobar pisac – nasmijao je sve vladika Grigorije i dodao da je uvijek imao strah od fizike i hemije, ali zato je srpski jezik volio.
Uz mnogo mudrih i duhovitih priča, pisac i vladika je, između ostalog rekao, da je jako važno to što učimo.
- Ne shvataju ljudi da je naša moć u našoj nemoći. Najmoćniji čovjek u posljednjih 30 godina u našoj sredini je patrijarh Pavle – što je izazvalo oduševljenje publike i buran aplauz.
Istakao je da bi volio da ova njegova knjiga nekog mladog čovjeka nauči da donese odluku u životu.
Ovom događaju su prisustvovali patrijarh Porfirije, episkopi Ignjatije, Metodije, Ilarion, Sava Bundalo, prof. Miodrag Zec, princ Filip i princeza Danica Karađorđević, Sanda Rašković Ivić, Dejan Bodiroga sa sinom, Dragan Velikić, Savo Manojlović, Željko Bodrožić, Vesna Čipčić
Šta Vi mislite o ovome?