Katarina jankovic.jpg

Đak generacije Srednje muzičke škole je Katarina Janković koja svira violinu u klasi Ljiljane Rajović. Prema Katarininim riječima od malena neka djeca pokažu pažnju prema nekoj vrsti umjetnosti, a ona je to pokazala prema muzici zahvaljujući svojim roditeljima koji su bili i još su u muzici.

Katarina Janković je ponosna na tu titulu đaka generacije i na taj način je dokazala da je ostala dosljednja sebi, svojim obavezama i poštovanju prema svojim profesorima i kolektivu koji su je izveli iz škole.

"To nije samo poštovanje prema njima već i prema kolegama koje smatram da su ako ne na mom nivou možda i iznad mene. To je samo pokazatelj da neko cijeni moj rad", rekla je Katarina na početku razgovora za TrebinjeLive.

Kaže da je đak generacije u nekim trenucima stvar volje i želje jer nekada nedostaje inspiracija za svakodnevni rad i uživanje što daje snagu za obaveze koje treba da izvršavamo.

"Tu snagu sam pronašla jer je muzika ono što volim i u njoj uživam. Mislim da je to recept za uspjeh - ono što radimo sa ljubavlju i željom. Potreban je kontinuirani rad, vježbe, koje su se mijenjale tokom školovanja. U početku je bilo pola sata, sat, i to se vremenom povećavalo tako da je to došlo do pet-šest sati u zavisnosti od vremena koliko imate", objasnila je Katarina.

Tokom vježbanja, bilo joj je interesantno jer živi na Glavnoj ulici i povremeno kad je fino vrijeme izašla bi na terasu i na njoj vježbala.

"Bilo je dosta prolaznika, turista koji stanu, a neki i snime i bilo mi je to interesantno i lijepo. Pamtiću to zauvijek", kazala je Katarina.

Osim svojih drugova, profesora, škole će se uvijek sjećati po instrumentima i zvukovima koji su joj svakodnevno prolazili kroz glavu jer je to bilo neizbježno dok se približavala Muzičkoj školi.

"Bez obzira da li se desi konflikt ili dođe do nekog teškog perioda u ličnom životu tu je uvijek bilo muzike. Ona uvijek traži od vas emocije jer bez njih umjetnost je prazna i blijeda, drugim riječima nema smisla. Nekad je možda i najteže bilo pronaći snage da pokažemo to što osjećamo, iako smo mladi i puni pomiješanih osjećanja te zvukove ću uvijek nositi sa sobom", navela je Janković.

Tokom pandemije, suštinski problem bilo je vježbanje jer se umjetnost ne može održavati onlajn već sam uživo. Bez obzira na to koliko je neophodan rad, s druge strane je neophodno i slušanje jer je umjetnost gledanja i slušanja stvar čula.

Osim muzike, svi umjetnici traže inspiraciju u raznim razonodama, a Katarina voli da slobodno vrijeme provede uz knjigu i gledajući filmove. Sprema se da upiše Akademiju umjetnosti, smjer violina u Banjaluci.