Šta se krije iza bojkota ruske kulture u Evropi: Solidarnost postala lov na vještice

Ta antiruska osjećanja, koja se pravdaju “solidarnošću” sa ukrajinskim narodom, međutim, ponekad daju i tragikomične rezultate, poput otkazivanja koncerata muzičkih grupa i to samo zbog toga što koriste “ruske” muzičke instrumente, kao što je balalajka. Koncert jedne folk grupe u švedskom gradu Upsala nedavno je otkazan pošto se njegov organizator našao pod velikim pritiskom javnosti, jer su “kritičari” i “borci” za pravdu smatrali da je balalajka nacionalni simbol Rusije.

- Ljudi su pisali da je balalajka ruski simbol, a svirati za Ukrajinu na balalajci je onda veliko svetogrđe. Uporedili su je sa kukastim krstom - rekao je Jonas Ndžberg, jedan od članova ovog benda.

Sve ovo nas dovodi do pitanja da li je “ljubav” prema Ukrajincima, koja se razliva ovih dana po Evropi, iskrena ili lažna i izvještačena? Odgovor na ovo pitanje nije jednostavan. Kako stvari stoje, jedino što bi moglo biti sigurno jeste da je mržnja prema Rusima iskrena, piše "Glas Srpske".

Ucjene i pritisci

Od početka ruske specijalne operacije brojne kulturne institucije širom svijeta pokušavaju da se “distanciraju” od Rusije u svakom pogledu, pa čak bojkotuju ruske državljane, što žive, što mrtve, i njihov dosadašnji rad uprkos starim tvrdnjama da je umjetnost odvojena od politike. Oni smatraju kako sada nije vrijeme za ruski balet, a da ne spominjemo hor “Aleksandrov”. Nije sezona ni za Čehova, pa čak ni za Puškina ili, recimo, Dostojevskog. Ruska kultura mora nestati iz javnog prostora. “Obrazovane” i “umjetnički naklonjene” duše prozivaju po medijima operske kuće koje već nisu osvijetlile svoje fasade u bojama ukrajinske zastave, muzeje koji danima oklijevaju da to urade, da prilagode logo i izdaju saopštenja strašna kao vojske pod zastavama.

Na tu “igru” pristao je Berlinski filmski festival koji je nedavno odlučio da bojkotuje filmove koje je finansirala ruska država. Sličan potez povukli su i u Švedskoj. Britanska Nacionalna galerija je, pak, promijenila naslov Degaove slike “Ruski plesači” u “Ukrajinski plesači”, s obrazloženjem da time naslov slike čini bližim njenoj temi. Galerija je, naime, uslišila “zahtjeve”, ili bolje reći prijetnje, koje su joj neki Ukrajinci uputili na društvenim mrežama i promijenila naslov djela francuskog impresioniste s početka 20. vijeka. Nakon toga Britanci su otkazali gostoprimstvo ruskom Državnom baletu Sibira koji je imao zakazanu turneju u toj zemlji, kao i dolazak moskovskog Boljšoj baleta.

- Ruska kultura, kada se koristi kao propaganda, je otrov. Ne budite saučesnici - glasilo je objašnjenje ovih “bojkotaša”.

Njima slični zatražili su i otkazivanje učešća Rusije na izložbama kao što su Bijenale u Veneciji, Dokumenta i Art Bazel, na međunarodnim filmskim festivalima u Berlinu, Kanu, Veneciji, kao i na pozorišnim i muzičkim festivalima, kao što su Salcburg, Avinjon, Verona, te međunarodnim sajmovima knjiga u Frankfurtu i Londonu.

I baletska trupa “Ukrajinski klasični balet” prilikom svoje turneje po Italiji našla se na “udaru”. Njeni članovi dobili su prijetnje otkazima zbog najavljenog izvođenja baleta Petra Čajkovskog “Labudovo jezero”.

Slično je prošao i jedan od najvećih dirigenata današnjice Valerij Gergijev koji je dobio otkaz na mjestu glavnog dirigenta Minhenske filharmonije jer nije javno osudio rat u Ukrajini. Zatvorena su mu i vrata “Karnegi hola” u Njujorku, a izviždan je u milanskoj “Skali”. U nemilosti se našla i operska diva Ana Netrepko, koja je odustala od nastupa u milanskoj “Skali”, a potom joj je Metropoliten opera dala otkaz, poručujući joj da je neće angažovati ni kad se sve ovo završi. Netrepko je prije toga na “Instagramu” objavila kako ona voli Rusiju, ali da ima i drage prijatelje u Ukrajini, da je to sve njoj jako teško, te da umjetnicima treba dopustiti da rade u politički neutralnom prostoru. Nije pomoglo.

Šovinizam

Ovom nerazumnom bojkotu i “kansel kulturi” pridružila se i Hrvatska. Društvo likovnih umjetnika izdalo je saopštenje kako svojim članovima neće izdavati potvrde o saradnji dok ne potpišu izjavu da osuđuju agresiju na Ukrajinu. Zagrebačka filharmonija je otišla i korak dalje te skinula s repertoara koncerata dvije od tri kompozicije Čajkovskog. Na crnu listu je stavljen i koncert nazvan “Ruska serenada”, ali i premijera “Evgenija Onjegina”, u režiji ruskog tima. Paradoks u ovom slučaju jeste u tome što je Čajkovski porijeklom zaporoški Kozak, slično kao i Nikolaj Gogolj, koji se takođe našao na udaru Zapada kao nepoželjan autor.

Ovaj virus zahvatio je i Poljsku u kojoj je zabranjeno izvođenja opere “Boris Godunov” Modesta Musorgskog. I u Francuskoj je slično. Ruski dirigent Tugan Sohijev napustio je orkestar, jer je od njega traženo da osudi Putina.

Poput pandemije, virus je ozbiljno zahvatio i Grčku koja je odlučila da otkaže direktan prenos “Labudovog jezera”, uz naredbu da prestanu sa radom sve ruske kulturne organizacije u toj zemlji.

Histerija je zahvatila i Međunarodnu asocijaciju pisaca PEN, koja je odaslala poruku da se ne kupuju knjige ruskih autora ili postavljaju pozorišne predstave dramaturga koji govore ruski.

Među malobrojnima koji su osudili ovo nalazi se italijanski filozof Donatela di Ćezare, nazivajući sve ovo “lovom na vještice”.

- Ako politički lideri stavljaju šljemove na glavu, onda ih mi nismo dužni poslušati. Jedino što je zaista važno je ostati ljudsko biće, i to civilizovano. Diskriminisati nekoga zbog mjesta rođenja, državljanstva ili etničke pripadnosti uvijek je bio čin rasizma i diskriminacije. Ne želimo da naša pozorišta, stadioni, univerziteti, trgovi postanu mjesta na kojima se vodi rat - poručila je ona.

Ovaj bezumni bojkot osudila je i Frida Šarar, hrvatska kolumnistkinja, poručivši da je “svako ko je u stanju da za nešto optuži cijeli jedan narod, zapravo šovinista”. Kako je nedavno napisala na svom blogu, “idealizovanje, kao i satanizovanje zavađenih strana u nekom ratu ili sukobu naivno je i degutantno, jer je rat kompleksna stvar, sitno gusto tkanje političkih niti, koje rijetko ko umije da raspetlja”.

Opasno ludilo

Slično mišljenje dijeli Goran Vrhovac, vlasnik agencije “Venturo” iz Banjaluke, koja se bavi organizovanjem raznih kulturnih manifestacija u Srpskoj. On smatra kako je apsolutna ludost, ali i neviđena glupost pokazivati “solidarnost” sa ukrajinskim narodom na ovaj, kako ga je nazvao, tragikomičan način.

- Sve ovo nam govori koliko smo duboko globalno zaglibili. Stvorena je jedna “zatrovana” atmosfera. Kakve veze ima ruska kultura sa onim što se dešava u Ukrajini? Kakve veze imaju Čajkovski, Puškin ili Gogolj? Taj način pokazivanja solidarnosti neprihvatljiv je i opasan, jer vodi ka stvaranju jednog totalitarnog svijeta - poručio je Vrhovac.

Kako je rekao, srpski glumac Miloš Timotijević mu je nedavno ispričao jednu neugodnu situaciju koju je doživio prilikom svoje posljednje radne posjete Italiji, gdje su mu tražili da “otkrije” da li možda radi neke filmske projekte u Rusiji.

- Rekli su mu da, ukoliko je angažovan u Rusiji, ne može raditi i snimati u Italiji. Miloš je bio zatečen - kaže Vrhovac dodajući da ova vrsta solidarnosti prerasta u jedan vid diskriminacije. 

Profesor Filološkog fakulteta Univerziteta u Banjaluci Duško Pevulja kaže kako je, nakon traumatičnog iskustva koje su Srbi proživjeli u nekom prethodnom periodu, mislio da se tako nešto ne može ponoviti nekim drugim narodima, a pogotovo ne tako velikoj kulturi kao što je ruska.

- Ne mogu se sjetiti da je u nekoj novijoj istoriji bilo ovakvih kulturnih bojkota jedne zemlje. Evropska kultura je nezamisliva bez ruske. Ono što se ovdje očituje jeste jedan zapadni koncept koji se izgleda potrošio i izlizao. I u jezgru tog koncepta jeste da sve ono što protivrječi njemu ne smije postojati. Tako je sada i sa ruskom kulturom. Ukrajina je samo izgovor. Možda bi to bilo i podnošljivo i “razumljivo” u domenu politike i geopolitike, ali uvoditi nekakve bojkote i sankcije jednoj kulturi, potpuno je sumanuto. Prema nekom mom skromnom mišljenju, sve to je odraz jedne klasične inferiornosti tih koji bojkotuju ovakve stvari. Šta je Dostojevski kriv? Ili Čajkovski? To je besmisleno. Ljudi bi trebalo da počnu misliti svojom glavom. Zapadni svijet je navikao na jednu istinu, onu koju mu plasiraju centri moći - naveo je Pevulja dodajući kako je uvođenjem raznih bojkota Evropa samu sebe izdala.

Prema njegovim riječima, desilo se nešto potpuno nezamislivo, jer ovi bojkoti predstavljaju direktni atak na neke od najuniverzalnijih ljudskih vrijednosti. Zapad, koji je najveći zagovornik tih vrijednosti, sada otvoreno gazi po njima. Ono što ga, kako kaže, najviše brine jeste što kod njih nema griže savjesti, a ni osjećaja odgovornosti, a što je u suprotnosti sa svim zapadnim kulturološkim konceptima. Mišljenja je i kako su sve evropske vrijednosti sahranjene u Evropskoj uniji i da je život u svijetu do te mjere zatrovan i kontaminiran da se pomalo boji kuda nas sve to u konačnici može odvesti.

- Možda je ovo kraj jednog ciklusa i idemo u pravcu koji se na kraju račva. Prvi je potpuni krah, a drugi duhovno izlječenje. Želim vjerovati da idemo ovim drugim putem, jer suprotstavljanje toj nespornoj supremaciji i tom banditizmu predstavlja i nagovještaj stvaranja možda nekog novog i drukčijeg svijeta - istakao je Pevulja.

Izopštavanje

I kustos Muzeja savremene umjetnosti Republike Srpske Mladen Banjac kaže kako je ovakva vrsta bojkota nepotrebna i nepoželjna, jer je kultura nešto što je nadnacionalno i univerzalno, nešto što ne poznaje ni etnicitete, ni granice ili države.

- Zbog toga i proganjanje ruskih umjetnika predstavlja veliku glupost i sve to nikako ne može služiti na čast onima koji to rade, primjenjuju i propagiraju jednu “kansel kulturu”. Izopštavanje kulture i umjetnosti je apsurd. Nedavno je to sjajno opsaio Miljenko Jergović u jednoj od svojih kolumni analizirajući sličan slučaj u Hrvatskoj. Sve to nema veze sa razumom. Pogledajte samo kuda to ide, da se i neki ruski umjetnici i pisci poput Gogolja naprasno i preko noći proglašavaju ukrajinskim. Neke od američkih država iz svojih udžbenika su izbacile Džordža Orvela. “Progoni” se sve što nije u skladu sa trenutnom politikom. Ovakve i slične zabrane i bojkoti ruske kulture zapravo najbolje govore o onima koji ih uvode i primjenjuju. Ali, ne želim da budem toliki pesimista. Vjerujem kako je sve ovo privremeno, jer, pokazalo se do sada nebrojeno puta, umjetnost na kraju nadživi sve krize, pa će vjerovatno i ovaj istorijski kontekst - smatra Banjac poručujući da Ukrajini neće biti ništa bolje tako što će se uvoditi zabrane i bojkoti ruske kulture.

Sociolog Ivan Šijaković smatra da sve to što se u posljednje vrijeme dešava u vezi sa raznim bojkotima ruske kulture, muzike, filmova i uopšte umjetnosti, nije nikako dobro, a pogotovo jer se radi o jednoj histeriji koja ga, kako je istakao, podsjeća na period sličan onom iz tridesetih godina prošlog vijeka, pred sami Drugi svjetski rat.

- Radi se o bojkotima koji nisu u skladu sa vrednostima koje Zapad deklarativno propagira. To nema veze sa demokratijom i tolerancijom. Zašto bi neko zabranjivao umetnost neke zemlje? Pogledajte samo apsurd oko balalajke. Ne znam kako bih to nazvao nego kao jedan puzajući neofašizam, koji je primetan poslednjih dvadesetak godina. On se polako i kapilarno širi. Ono što je posebno interesantno jeste što su ovakvi bojkoti karakteristični za sredine u kojima je u manjoj ili većoh meri nekada bio prisutan neofašizam i razni oblici teokratije - kaže on.

Kako je dodao, javljaju mu se ljudi i govore mu da u nekim evropskim zemljama mobinguju i progone čak i predškolsku i školsku djecu i ljude zaposlene po preduzećima. I to samo zato što imaju rusko porijeklo.

- To su za mene neofašističke tendencije. Ne postoji drugu naziv - poručuje Šijaković.

To što ovi bojkoti polaze od “običnih ljudi” samo, kaže, govori koliko je taj zapadni svijet u suštini netolerantan i militantan, te da on ne može da podnese ništa što je drugačije.

- U svemu ovome vidim jedno ozbiljno povampirenje fašizma. Mislio sam da će se s njim završiti početkom 21. veka, ali izgleda da sam se prevario u proceni. Očigledno da jedan idilični život ljudi na ovoj planeti nekome ne odgovara - poručio je ovaj sociolog.

Vjetar promjena

Grupa “Skorpions” je zbog solidarnosti sa Ukrajincima promijenila tekst svoje legendarne pjesme “Vjetar promjena”, koja je prije više od 30 godina postala simbol pada Berlinskog zida i komunističkog bloka na istoku Evrope. Umjesto dijela u kojem se spominje Moskva: “Idi Moskvom do Parka Gorkog...”, postalo je: “Sad slušaj moje srce, Ukrajina čeka vjetar promjene”.

Smeta i ambalaža

Švedska kompanija “Arla” nedavno je odlučila da ukloni i kefir, fermentisani mliječni napitak koji se povezuje s Rusijom, jer ambalaža navodno podsjeća na svjetski poznatu katedralu Vasilija Blaženog u Moskvi, što je “neprikladno”.