Pjevač, kompozitor i tekstopisac Ljubomir Ljuba Manasijević je umjetnik čija muzika izražava srpski duh, istoriju i kulturu. Kroz svoju muziku njeguje tradiciju našeg naroda i više od 30 godina je predstavlja publici.
U razgovoru za TrebinjeLive.info on kaže da su mu inspiracija Njegoš, Rakić, Dučić i ostali pjesnici koji su radili na nacionalnom planu kao i kompozitori poput Mokranjca.
U više navrata je dolazio na jug Hercegovine i uvijek se vraćao u Beograd pun utisaka. Prema njegovim riječima, to su bila osjećanja zajedništva i srpskoga bratstva.
"Hercegovina je za srpski narod i za nas koji smo u srpskoj tradiciji, istoriji i kulturi jedna posebna misao i jedan prostor koji je uvijek bio prosrpski. Uvijek je to pokazivao kroz istoriju, još od Svetog Save (sigurno i ranije) pamtimo da je to bila njegova zemlja. Ta tradicija je utisnuta u hercegovački duh koji i danas opstaje bez obzira na to što su udaljeni od matice. Moj utisak kada boravim u Trebinju je da svi ovdje dobro poznaju sve što je vezano za Srbiju, tradiciju i kulturu, a pogotovo što brojna mladost Hercegovine studira ili je studirala u Srbiji", kaže Manasijević.
Veliki broj Hercegovaca živi u Srbiji i narod stalno cirkuliše tako da je ta veza neraskidiva, a Hercegovci su pokazali šta su sve uradili u svijetu.
"Tako pojedinci poput Jovana Dučića i grofa Sava Vladislavića poznati u svijetu. Kad sam izdavao prvu kasetu pod nazivom 'Sa Kosova, zora sviće' i 'Oj Kosovo, Kosovo' uzeo sam Dučićevu pjesmu 'Ave Serbia' kao simbol srpstva i svega onoga što Srbija sadrži, a Hercegovina je pijemont srpstva", objasnio je Manasijević.
Sa 13 godina Manasijević počeo je da ide na časove harmonike, a kasnije gitare, klavira i solo pjevanja, a sa 17 je postao član KUD "Gradimir Mihajlović", a kasnije i KUD "Đoka Pavlović".
Najznačajnije Manasijevićeve pjesme nastale su prilikom posjete Kosovu i Metohiji na proslavi 600 godina od Kosovskog boja. Tom prilikom, na otvaranju izložbe slikara Milića od Mačve, izveo je pjesmu "Nebo je visoko Srbijo", a na bdeniju pred praznik Vidovdan, kad su od rane zore do vidovdanskoj jutra crkveni horovi pjevali bez prestanka, inspirisalo ga je da napravi kompoziciju za pjesmu "Vostani Serbie" i napiše tekst pjesme "Oj Kosovo, Kosovo".
"Jednostavno snimio sam na kaseti to naredne godine. Tu je imala primat pjesma 'Vostani Serbie' jer je došao rat i ratna zbivanja tako da se pjesma proširila na sve prostore, pa je pjesma 'Oj Kosovo, Kosovo' ostala u pozadini. Međutim, ona je vremenom sve više dobijala na popularnosti i u ovo vrijeme je ona 'eksplodirala'. Ja nisam želio da zadržim i postavim strogo moja autorska prava da bi to mnogi ljudi čuli i hvala Bogu to se proširilo. Poruka koja se prenosi je u rečenici 'Srbadija kliče cela, Ne damo te Kosovo, to je naše uvek bilo od starih nam ostalo'. Naša braća Rusi pjevaju, pa čak i Amerikanci, to je veoma jako interesantno", poručio je Manasijević.
Dosadašnjim radom i stvaralaštvom je zadovoljan, a dobitnik je "Zlatne značke za kulturu" 1992. godine za zasluge u srpskoj kulturi, koju mu je dodijelila Kulturno-prosvjetna zajednica Republike Srbije.
Gostovao je u SADbna Etnofolk festivalima (Čikago, Njujork, Viskonsin, Mendozino) kao instruktor za srpsku muziku i pjesmu. Prije nekoliko godina oformio je orkestar "Serbia" sa kojima nastupa po Srbiji i drži koncerte.
Šta Vi mislite o ovome?