Drugovi miroslava lazanskog trebinje.jpg

Miroslav Lazanski iznedana nas je napustio. Bio je nadasve vrhunski novinar, dugogodišnji saradnik beogradske “Politike”, najbolji srpski vojno-politički analitičar, a posljednje dvije godine bio je ambasador Srbije u Rusiji.

Lazanski je rođen 1950. Otac mu je bio vojno lice, pa se često iz tog razloga wegova porodica selila od mjesta do mjesta u bivšoj Jugoslaviji. Put ga je doveo u Trebinje, gdje je tada mali Miroslav došao u četvrti razred tada Druge osnovne škole u današnjem Muzeju.

Brzo se sprijateljio sa svojim vršnjacima. Razrednik mu je bila Olga Savić. Njegove školske kolege pamte gao kao veoma komunikativnog, emotivnog i zanimljivog učenika i kasnije odraslog čovjeka.

“Bio je vezan za Trebinje. Dok je bila živa posjećivao je učiteljicu Olgu, kasnije, kada je preminula, išao bi joj na grab sa cvijećem. Volio je sve što je vezano za Trebinje”, pričaju naši sagovornici.

U Trebinju je završio i Gimnaziju. Prije nekoliko godina zajedno su proslavili pet decenija mature.

Brano Dursun bio je jedan od njegovih najboljih drugova.

“Često je govorio da su mu pravi drugovi u Trebinju, njegova generacija iz Gimnazije. Ne mogu vam opisati koliko mi je teško što nas je tako iznenada napustio. Kao da mi je bio najrođeniji”, kaže Dursun.

Sa Lazanskim se čuo veoma često, svakih nekoliko dana. Posljednji put su se vidjeli krajem jula u Trebinju.

“Bio je nekoliko dana u Trebinju. Otišao je 31. jula. Izgrilili smo se i poželio sam njemu i supruzi srećan put. A 4. avgusta ujutro kad su mi javili nisam mogao da vjerujem šta se dogodilo. To je život”, priča Dursun.

IMG_20210807_47150.jpg

Dursun kaže da je Lazanskog jednom pitao zbog čega tako mnogo voli Trebinje.

“Rekao mi je da Trebinje doživljava sa jednom velikom ljubavi jer je ovdje bio sa porodicom, samo su tu bili na okupu. Nikad se više poslije Trebinja nisu sastali zajedno - Miroslav je otišao na fakultet a zatim i posao često van Jugoslavije, sestra mu se udala, roditelji vremenom preminuli”, kaže Dursun.

Sa Lazanskim je u razred išao i Dobroslav Šarović koji kaže da ne može da vjeruje da on više nije među nama.

“Ako sam ikada i pomislio o tom odlasku, nikada mi on ne bi prvi pao na um. Bio je fizički i psihički veoma zdrav. Prosto je nevjerovatno šta se dogodilo”, naveo je Šarović.

On je rekao da je zanimljivo da Miroslav nikada nije mijenjao frizuru, ali i da se uvijek izdvajao po pernici, razmišljanjima, čitanju vojnih magazina “Front” i “Armija”.

“Podsticao je i nas, animirao nas. Sjećam se njegovih prvih školskih ljubavi. Nekako sam očekivao od njega da bude ovako uspješan. Inače, skoro cijela generacija je fakultetski obrazovana”, naveo je Šarović.

IMG_20210807_17234.jpg

Slavo Milišić kaže da je Miroslava upoznao u prvom razredu Gimnazije, iako sa njim nije išao u razred. Nemoguće je bilo ući na vrata Gimnazije a da njega ne upoznate.

“Uvijek bi došao na obilježavanje godišnjice mature, ma da je ne znam gdje bio u svijetu”, sjeća se Milišić.

Ispričao nam je i jednu zanimljivu anegdotu.

“Kada je korona baš harala u Trebinju, začudio sam se kad mi je oko devet sati uveče počeo da zvoni telefon. Neki veliki broj telefona, a vidim nemam ga u imeniku. Iz Moskve me zove i pita me jesam li dobro i jesam li se vakcinisao. Zamislite to. Pitam ga odakle mu broj, pa kaže da se čuo sa jednim našim drugom, pa mu je on dao”, priča Milišić.

Miroslav Lazanski sahranjen je juče u Aleji zaslužnih građana u Beogradu.