Prva liturgija poslije 500 godina - Kaluđerova pećina svjedoči o teškoj sudbini pravoslavnih za vrijeme Turaka

U Kaluđerovoj pećini poviše Bogojević sela služena je Sveta liturgija po prvi put poslije više od 500 godina, a otac Isaia svjedoči u razgovoru za TrebinjeLive.info o ovom velikom događaju za zubački, ali i trebinjski kraj.

Do Kaluđerove pećine dolazi se brdskim putem i kozjom stazom, ukupne dužine oko pet kilometara. Po prvi put na ovo sveto mjesto izašlo je 80-ak naših sugrađana predvođenih igumanom manastira Svetog Đorđa na Zupcima ocem Isaiom, od koga smo navikli da sa vjernicima uvijek ide na mjesta koja su do tada uglavnom bila pala u zaborav.

Otac Isaia kaže da je Kaluđerova pećina veoma važna za pravoslavnu crkvu u Hercegovini, jer se u nju pred najezdom Turaka u 15. vijeku sklonio dio monaha tadašnjeg manastira Svetog Đorđa.

"To se dogodilo 1465. godine. Turci su tada pobili 14 monaha i to za najradosniji hrišćanski praznik Vaskrs, dok se između tri i sedam monaha sklonilo u brdo iznad manastira i tu su okončali svoj ovozemaljski život", priča nam otac Isaia.

Manastir Svetog Đorđa, koji je izgrađen 1285. godina a koga su Turci razorili do temelja u 18. vijeku a koji je ponovo obnovljen 1901. godine, nalazi se na 728 metara nadmorske visine, dok se Kaluđerova pećina nalazi na oko 1.150 metara nadmorske visine.

O Kaluđerovoj pećini veoma se često pričalo među Zupčanima, a narodno predanje se prenosilo sa koljena na koljeno i tako sve do Nikoljdana 2020. godine kada se nekolika Trebinjaca čiji su korijeni sa Zubaca uputilo u brdo da bi pronašli mjesto o kome se do tada pričalo, ali i pisalo.

"Tražili smo to mjesto i na kraju smo ga otkrili kada smo vidjeli tri uklesana krsta u kamenu i presto, koji su veoma dobro očuvani. Odmah smo znali da je riječ o Kaluđerovoj pećini o kojoj se do tada svjedočilo među narodom ovog kraja", pričaju nam ovi Trebinjci.

Do Kaluđerove pećine vodi veoma uska i strma staza, a pri samom vrhu koriste se skale kako bi se došlo do same pećine, pa se svima koji bi da posjete ovo mjesto savjetuje dodatan oprez.

O Kaluđerovoj pećini, osim usmenog predanja, postoje i pisani zapisi, a jedan od njih datira još iz 1895. godine objavljen u "Bosanskoj vili", čiji je autor Jovan Bilbija.

"...Pećini je vrlo težak pristup, tako da se sa teškom mukom pužući do nje doći more. Za pećinu narod pripovijeda da je u njoj živio neki kaluđer (pustinjak), koji je bio tako pobožan i pravedan, pa kada bi izašao iz pećine izliječio bi mnoge bolesnike. Čuvši to vladika, pošalje kavaze da ga dovedu njemu. Kaluđer pođe sa kavazima. Putem nađu djevojku kod ovaca, koja je bređa bila. Kuluđer je upita: 'čije je dijete?. Ona nešćedne kazati. Onda on upre štapom u trbuh i upita: 'čije si dijete?'. Na to dijete iz utrobe progovori da je tog istog vladike...", navodi Bilbija u svom tekstu.

Bilbija u tekstu, između ostalog, navodi i da je bio u pećini, da su joj vrata široka i visoka oko dva metra te da ima dvije prostorije.

U Kaluđerovu pećinu postavljeno je nekoliko ikona, a uskoro će se tu naći i Sveto Jevanđelje. Otac Isaia nam kaže da će u njoj služiti dva puta godišnje - oko praznika Blagovijesti u aprilu i Đurđica u novembru.