Predragu Janičiću prvo mjesto za rodoljubivu pjesmu na Saboru srpskih pjesnika

Pjesnik iz Trebinja Predrag Janičić osvojio je prvo na Saboru srpskih pjesnika "Vosna Serbije" u Beogradu u  kategoriji rodoljubivih pjesama.

Jačićeva pjesma osvojila je prvo mjesto među 38 poslatih tekstova u ovoj kategoriji, ali i najveći broj glasova u svim kategorijama među 255 pjesama.

Pjesnici su se takmičili u kategoriji duhovne, porodične, rodoljubive, junačke, mučeničke, ljubavne i zavičajne pjesme.

Pjesme su prijavljivane po kategorijama i tako su i ocjenjivane. Prilikom ocjenjivanja žiri je ocjenjivao pjesmu koja je imala šifru.

Članovi žirija bili su otac Luka (Babić) - arhimandrit i iguman manastira Karno, Lela Marković - književnik iz Beograda, Duško Šljivančanin - pukovnik i heroj odbrane od NATO agresije, Danica Crnogorčević - pjevač etno i duhovne muzike i Ivana Žigon - dramski umjetnik i prvak Narodnog pozorišta.

Organizator takmičenja bio je Srbski svetionik iz Beograda.

Vijenac pjesniku

Tamo neđe pro krvavih

Hercegovih vitih gora

U planini pod krošnjama

Leži mramor do mramora

Ispod jednog starog hrasta

Stoji kamen mnogoljetnik

Pod kamenom u odaji

San usnio epski pjesnik

Na vrh hrasta, soko tuži

I kliktajem nebo para,

Zemlji glavu oborio

S' pjesnikom se razgovara

Oo pjesniče,  nevoljniče

Koliko smo samo puta

Nad sudbinom gorkom bdili,

Đe se bije borba ljuta

Ti si pjevo junacima

I podiz'o moral svima

Orilo je tvoje grlo,

Po planinskim vrhovima

A ja klikto pod oblakom,

I po bojnom gledo polju,

Dvije vojske đe se tuku,

Dva naroda đe se kolju

Oh, pjesniče nevoljniče,

Da se možeš podić malo,

Željne su te tvoje gusle,

Tvoje pero i gudalo

Oh, pjesniče još jedanput,

Želi srpstvo da te čuje,

Kako pjevaš o Kosovu,

Đe se vječna bitka bije

Pa da klikneš onu pjesmu

Što je davno nakićena,

A junačkoj Crnoj Gori

I Njegošu posvećena

Ili da nam o Đorđiju

Sa Oplenca kažeš nešto,

Kako ga je Miloš smak'o

I kako mu uze presto

De zapjevaj o Krajini,

I spomeni zemlju Bosnu,

Đe krv vrela od vijeka,

Nalijeva travu rosnu.

Snoviđenja tvoja mnoga,

I sad žive u narodu,

Koliko si samo žrtve

Ti podnio za slobodu

Čini mi se Hercegovče,

Kao nekad u mladosti,

Da i danas u svemiru,

Pjesmu poje tvoje kosti,

A na grobu, tvom počinku,

Lovorovo drvo niče,

Neka ti je vječna slava,

Pregaoče i pjesniče.