U intervjuu za Redportal.rs Mišo Čičković, poznat kao trebinjski Don Michel, otkriva ko je on, gdje nabavlja garderobu, ko je najbolje obučen na domaćoj sceni, zašto treba da posjetite Trebinje, ali i mnoge druge stvari.
Za one koji nisu iz Trebinja: ko je Mišo Čičković?
Najveći trebinjski galeb dubrovačkog primorja. Preko 35 djevojaka za sezonu (preko 80% Zapadna Evropa i Amerika). Djevojka mi je 1976. godine poklonila potpuno novu zastavu 101, kad je fićo bio pojam. Neka i vama vaše djevojke kupe žvaku, i dobro je. Otac mi je završio pravni fakultet 1953. godine. Deda mi je živio i radio u Južnoj Americi i imao svoj privatni avion.
Kako se javila Vaša ljubav prema modi?
Od malih nogu sam imao afinitet prema modi. Sa roditeljima sam bio u Italiji 1965. godine i tada sam dobio prve levis farmerke. Od tog trenutka želio sam da uvijek imam najbolju garderobu, a i imao sam uslove za to, jer sam radio u Dubrovniku od svoje 15. godine, u turizmu. Moda me je uvikek privlačila, i to nosim u duši.
Koja je najbolja definicija mode?
Moda je oblik života, ide sa vremenom u kojem živite i mijenja se konstantno. Moda je dio mene. Mnogi kažu za mene da donosim modu u ovaj grad. Nikola Tesla je bio čovjek izvan svog vremena u nauci. Iako niko ne može da se poredi sa Teslom, ali šta je on bio u nauci, ja sam to u modnim trendovima u ovom gradu, a možda i šire.
Kada ste i kako dobili nadimak Don Michel?
Pošto sam od mladosti bio zgodan i veliki zavodnik, uporedili su me sa Don Žuanom. Umjesto Žuan dodali su mi epitet Michel. Iz godine u godinu, kako su vidjeli da ne odustajem od mode i da sam sa godinama sve bolji kao vino, sa pravom sam zaslužio nadimak don (gospodin).
Šta su prvi modni trendovi na ovim prostorima koje ste Vi počeli da furate?
Iz početka Levis, kasnije Ray Ban naočare, mirisi Paco Rabanne, Aramis, Yatagan. Bilo je i Versace... A danas samo Philipp Plein. Između ostalog, Ray Ban naočare (foto-senzibilne ) sam dobio 1974. godine od stjuardese koja ih je donijela iz Njujorka. To je bio bum na Balkanu u to vrijeme. Nosio sam ih prije mnogih filmskih zvijezda. Kada se pojavila Lacoste, u to vrijeme sam imao 10-15 majica u svom ormaru. Gradom je kružila priča među ženskim polom da Don Michelu curi krv iz ormara. Pobili se krokodili jer ih nije nahranio.
Ko Vam je omiljeni domaći, a ko strani dizajner?
Od domaćih nemam nikog omiljenog, a od stranih najbolji su mi Gianni Versace i Philipp Plein.
Kako nabavljate garderobu i kako izgleda Vaš ormar?
Uglavnom nabavljam garderobu iz Italije. Pet ormara je prepuno garderobe. Moraću da oslobodim još jednu sobu za novu kolekciju.
Koji modni detalj uvikek treba da ponese muškarac, a koji žena?
Muško treba da je pravo muško, a djevojke okupane, obučene, i uvijek spremne.
Ko su vam najbolje obučene domaće javne ličnosti?
Željko Mitrović zato što nosi najboljeg dizajnera današnjice Philippa Pleina. Zna šta je prava stvar.
Da li čovjek nosi odijelo ili odijelo nosi čovjeka?
Odijelo ne čini čovjeka već je bitno šta čovjek nosi u duši. Odijelo je samo parče tkanine. I sa najelegantnijim i najjeftinijim odijelom čovjek je isti.
Kosi li se hedonistički način života sa duhovnošću?
Naravno da se kosi, ali u današnje vrijeme to je način života. Nekada su ideali bili ljubav i žrtva za bližnjeg, a danas se gledaju samo svoji interesi i kako da se zadovolje svoji užici.
Prati li se moda u Trebinju inače, kako komentarišete stajling svojih sugrađana?
U Trebinju se dame dosta dobro oblače. Djevojke su među najzgodnijim u regionu i prate modu. Mnogi pokušavaju da me kopiraju, ali jedan je Don Michel.
Koja Vam je omiljena društvena mreža i zašto?
Nijedna mi nije draga, ali to je danas neophodnost i način života. Na društvernim mrežama su samo srećni momenti i ekskluzivne fotografije. Čovjek bi pomislio: Vidi kako mu je lijepo i uživa u životu. Međutim, društvene mreže su jedna velika laž. Niko neće podijeliti sliku kad je tužan ili plače, već samo srećne momente da bi se pohvalio i da drugi vide njegovu sreću i da mu "zavide". Na debeli nagovor nekih prijatelja napravio sam Instagram. I ove slike su uspomena mojoj djeci kada me ne bude. Tako da ako moram da biram omiljenu društvenu mrežu, to je Instagram.
Šta nam je virtuelni svijet donio, a šta odnio?
Iako je virtuelni svijet omogućio lakšu komunikaciju i dodir sa svim krajevima svijeta, to je ništa naspram onoga što nam je odnio. Odnio nam je sve i upropastio dušu. Dok su nekada djeca bila napolju i igrala se sa svojim vršnjacima, danas provode vrijeme uz kompjuter, igrice i Jutjubove. Nekada djecu nisi mogao da natjeraš da dođu kući, a danas ne možeš da ih istjeraš iz kuće. Kako bi jedan moj prijatelj rekao: "Bog na nebu, dolar na zemlji."
Zašto svako bar jednom treba da posjeti Trebinje?
Ovo je grad Svetog Vasilija Ostroškog, Jovana Dučića, Dejana Bodiroge, Nebojše Glogovca. Da nisam iz Trebinja, mene bi sigurno zanimalo da vidim kakav je to grad odakle potiču ovakvi biseri. Bio sam po mnogim svjetskim metropolama. Od Pariza, Milana, Londona... Uvijek sam se vraćao u Trebinje... Tih 80-ih godina imao sam čovjeka koji radi za turističku agenciju i on mi je nudio čarter letove za bilo koju svjetsku destinaciju 10-ak dana i plaćen hotel. Ali mene to ništa nije zanimalo, jer su Trebinje i Dubrovnik biseri svijeta. Trebinje je jedan od najsunčanijih gradova na Balkanu, sa odličnom klimom. Mnogo kulturnih i istorijskih spomenika. Zdrava i organska hrana. Nedavno je jedna njemačka televizija stavila Trebinje na 2. mjesto na svijetu za život za penzionere. Toplo vam preporučujem da svratite bar jednom u Trebinje i vidite sve ljepote ovog grada. Ova ljepota se ne može opisati rečima.
Poruka za naše gledaoce, čitaoce i slušaoce?
"Nek nam Bog da sreće da se vrate dani, slavni dani naše prošlosti." Živjela Srbija... Do Tokija!!
Šta Vi mislite o ovome?