Desanka maksimovic.jpg

Na današnji dan 1898. godine u Rabrovici (Divci) kod Valjeva rođena je jedna od najvećih srpskih pjesnikinja, profesor književnosti i akademik Srpske akademije nauka i umjetnosti Desanka Maksimović.

Dobila je mnoge nagrade za svoje stvaralaštvo (Vukovu 1974, Njegoševu 1984, AVNOJ-a 1970, Sedmojulsku 1964, Zmajevu 1958 i 1973, nagradu "Mlado pokoljenje" 1959...).

Isticala je da je njeno osnovno pjesničko geslo bilo da poezija treba da bude razumljiva, jasna, iskrena, otvorena prema čovjeku i životu. Najčešći motiv u njenoj poeziji bila je ljubav, ali mnoge pjesme su poziv ljudima da budu dobri i plemeniti jedni prema drugima, ponositi, postojani, da uvažavaju drugačija mišljenja, da budu strogi prema svojim manama...

Desanka Maksimović je objavila preko 50 knjiga poezije, pjesama i proze za djecu i omladinu, romansijerske, pripovjedačke i putopisne proze. Ostale su iza nje mnogobrojne antologijske pjesme: "Predosećanje"; "Prolećna pesma"; "Strepnja"; "Krvava bajka"; "Tražim pomilovanje"...

Umrla je 11. februara 1993. godine, a sahranjena je u Brankovini kod Valjeva u porti crkve Svetih arhanđela u okviru kulturno-istorijskog kompleksa.

Prvo priznanje dobila je 1925. godine za pjesmu "Strepnja" na konkursu koju je organizovao časopis "Misao":