romana roganovic 2.jpg

Učenik drugog razreda Gimnazije “Jovan Dučić” Romana Roganović osvojila je treću nagradu na literarnom konkursu srednjih škola povodom obilježavanja “Stradanja i sjećanja na nevine žrtve u koncentracionom logoru Jasenovac-Gradina” za 2020. godinu.

Romana je napisala pjesmu “Jesu te nahranili, smrti” i među pristiglih 66 radova osvojila je treće mjesto.

“Ova tema je veoma važna, jer ne smijemo da izgubimo kulturu sjećanja. Napisala sam pjesmu o sedmogodišnjem dječaku čija će pjesma samo među zvijezdama da se čuje, koji nije dočekao da bezbrižno otkriva svijet”, kazala je Romana.

Prema njenim riječima, crni tepih smrti i stradanje jesu jedni od motiva, ali zvjezdani sjaj i nezaborav su važniji.

“Ova nagrada je veliko iznenađenje za mene u ovim danima. U osmom razredu sam osvojila drugu nagradu na ovom konkursu u konkurenciji učenika osnovnih škola. Posebnu zahvalnost dugujem svom profesoru Veselinki Kulaš koja je bila moj mentor kako na ovom, tako i na ostalim konkursima na kojima sam učestvovala”, sa osmijehom govori Roganović.

Literarni i likovni konkurs za učenike osnovnih i srednjih škola raspisala je Javna ustanova „Spomen područje Donja Gradina“, zajedno s Republičkim pedagoškim zavodom Republike Srpske.

JESU LI TE NAHRANILI, SMRTI?

Ja više nikada neću

Juriti leptire u djedovoj bašti

Utrkivati se se sa povjetarcem

Hvatati u čistom jutru

Lebdeće lopte maslačka

Sedam je posljednji broj

Svih mojih godina

Zvijezde će biti

Moje jedine igračke

Znam

Dok se njihova crna čigra

Sve brže vrti

Jesu li te nahranili, smrti?


Ja više neću stisnuti ruku svojoj mami

Niti obrisati suzu iz sekinog oka

Potrčati u zagrljaj tati

Čupkati djeda za brk

Što miriše na ljubav

Znam

Dok oštar, dugi krik u svodu drhti

Jesu li te nahranili, smrti?


Nikada se neću zagledati

U neke djevojačke oči kao u san

Neću obući svatovsku košulju

I poći po nevjestu

Uzeti prvenca sina u naručje

Zvijezde će biti moja nevjesta

Svatovi i čeda

Znam

Dok gledam tvog svata u crnom

Dok su tepisi od naših tijela prostrti

Jesu li te nahranili, smrti?

 

Nikada pod Kozarom

Neće zamirisati moja prva brazda

Ni žetva

Niti ću brati prve šumske jagode

Svojoj malenoj kćeri

Zvijezde će biti moja jedina žetva i berba

Znam

Dok se čistim dušama pune

Visoki, plavi vrti

Jesu li te nahranili, smrti?