Učenik drugog razreda Gimnazije “Jovan Dučić” Romana Roganović osvojila je treću nagradu na literarnom konkursu srednjih škola povodom obilježavanja “Stradanja i sjećanja na nevine žrtve u koncentracionom logoru Jasenovac-Gradina” za 2020. godinu.
Romana je napisala pjesmu “Jesu te nahranili, smrti” i među pristiglih 66 radova osvojila je treće mjesto.
“Ova tema je veoma važna, jer ne smijemo da izgubimo kulturu sjećanja. Napisala sam pjesmu o sedmogodišnjem dječaku čija će pjesma samo među zvijezdama da se čuje, koji nije dočekao da bezbrižno otkriva svijet”, kazala je Romana.
Prema njenim riječima, crni tepih smrti i stradanje jesu jedni od motiva, ali zvjezdani sjaj i nezaborav su važniji.
“Ova nagrada je veliko iznenađenje za mene u ovim danima. U osmom razredu sam osvojila drugu nagradu na ovom konkursu u konkurenciji učenika osnovnih škola. Posebnu zahvalnost dugujem svom profesoru Veselinki Kulaš koja je bila moj mentor kako na ovom, tako i na ostalim konkursima na kojima sam učestvovala”, sa osmijehom govori Roganović.
Literarni i likovni konkurs za učenike osnovnih i srednjih škola raspisala je Javna ustanova „Spomen područje Donja Gradina“, zajedno s Republičkim pedagoškim zavodom Republike Srpske.
JESU LI TE NAHRANILI, SMRTI?
Ja više nikada neću
Juriti leptire u djedovoj bašti
Utrkivati se se sa povjetarcem
Hvatati u čistom jutru
Lebdeće lopte maslačka
Sedam je posljednji broj
Svih mojih godina
Zvijezde će biti
Moje jedine igračke
Znam
Dok se njihova crna čigra
Sve brže vrti
Jesu li te nahranili, smrti?
Ja više neću stisnuti ruku svojoj mami
Niti obrisati suzu iz sekinog oka
Potrčati u zagrljaj tati
Čupkati djeda za brk
Što miriše na ljubav
Znam
Dok oštar, dugi krik u svodu drhti
Jesu li te nahranili, smrti?
Nikada se neću zagledati
U neke djevojačke oči kao u san
Neću obući svatovsku košulju
I poći po nevjestu
Uzeti prvenca sina u naručje
Zvijezde će biti moja nevjesta
Svatovi i čeda
Znam
Dok gledam tvog svata u crnom
Dok su tepisi od naših tijela prostrti
Jesu li te nahranili, smrti?
Nikada pod Kozarom
Neće zamirisati moja prva brazda
Ni žetva
Niti ću brati prve šumske jagode
Svojoj malenoj kćeri
Zvijezde će biti moja jedina žetva i berba
Znam
Dok se čistim dušama pune
Visoki, plavi vrti
Jesu li te nahranili, smrti?
Šta Vi mislite o ovome?